Netko je jednom rekao da će nas tehnologija doći glave. Za glavu nismo posve sigurni ali da nas tehnologija „dolazi novčanika“ jasno je „kao dan“ svakom vozaču. Kamere svuda, kamere oko nas! Radari, laseri, presretači, čudesa! Slike, snimke! Tehnologija potkopava čovječanstvo, um, memoriju razum tvrde neki, a svako potkopavanje u konačnici završi „pokopavanjem“! Nestanak vrste. Tako nam i treba kad ne znamo „granice“. Kazne za prebrzu vožnju uvedene ove godine već uveliko uzimaju danak i pune proračun. Prolazak kroz crveno se ne tolerira, uvedeno je i kažnjavanje „vožnje na repu“! Osporite ako možete fotografije iz kojih jasno proizlazi da ste baš vi počinili djelo za koje vas se tereti i opako kažnjava.
U to ime evo i novina koje se tiču zahtjeva koja moraju zadovoljavati mjerila brzine u cestovnom prometu. Konkretno i bez okolišanja u javnu raspravu poslan je Prijedlog Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za mjerila brzine vozila u cestovnom prometu. Mjerila brzina u smislu tog Pravilnika su zakonita mjerila koja mjere brzinu vozila u cestovnome prometu koja prolaze pored mjerila. Tiče se to svih vozača! Što točno piše u tom Prijedlogu pravilnika i njegovim dodacima? Zapravo puno lipih stvari, ali ih nije lipo za čuti.
Pravilnik se izravno tiče: radarskih mjerila brzine, laserskih mjerila brzine, mjerila puta/vremena (detekcijska mjerila brzine), mjerila prosječne brzine (sekcijska mjerila brzine), mjerila brzine za praćenje.
Ono što će vas sigurno zanimati su granice dopuštene pogreške za mjerila brzine. One iznose: ± 3 km/h kod mjernih vrijednosti ≤ 100 km/h te ± 3 % kod mjernih vrijednosti > 100 km/h. Sigurnosna razlika kod mjerenja brzine za brzine do 100 km/h iznosi 10 km/h, a za brzine veće od 100 km/h iznosi 10 % zaokružena na veću vrijednost. Naravno zanimljivo je i kako se mjerila brzine mogu se koristiti kako bi se utvrdio prolazak vozila kroz crveno svjetlo. Prolazak kroz crveno svjetlo utvrđuje se na temelju izmjerene brzine vozila i vremena prolaska preko označene zaustavne linije. Prolazak kroz crveno svjetlo dokumentira se dvjema fotografijama. Prva fotografija pokazuje vozilo prije označene zaustavne linije, dok druga fotografija pokazuje vozilo nakon zaustavne linije. Obje fotografije osim vozila pokazuju i crveno svjetlo na semaforu.
Mjerila brzine mogu se koristiti i za mjerenje udaljenosti između vozila. Udaljenost između vozila određuje se na temelju izmjerene brzine prvog i drugog vozila, te na temelju vremena koje je potrebno drugom vozilu koje s vozi iza prvog da pređe točku na kojoj je izmjerena brzina prvog vozila. Udaljenost između vozila dokumentira se dvjema fotografijama koje se izrađuju tijekom mjerenja brzine prvog i drugog vozila. Svaka fotografija prikazuje brzinu vozila, međusobnu udaljenost i vremenski žig. Kada se utvrđuje udaljenost između vozila, uzima se pozitivna pogreška u korist vozača: 4 m pri brzini drugog vozila do 100 km/h te 4 % izmjerene udaljenosti vozila pri brzini drugog vozila iznad 100 km/h. Zanimat će vas sigurno i presretači. Kako bi se dokazala izmjerena brzina mjerena mjerilom brzine za praćenje dostatno je napraviti tri fotografije na temelju video zapisa i to: na početku mjerenja, na kraju mjerenja te dodatna fotografija za prepoznavanje vozila. Mjerenja se provode na dionicama od najmanje 200 metara duljine pri brzinama do 10 km/h, ili najmanje 500 metara pri brzinama iznad 100 km/h.Vozilo opremljeno mjerilom brzine za praćenje ne smije tijekom mjerenja preteći nadzirano vozilo. Na kraju mjerenja udaljenost između vozila opremljenog mjerilom brzine za praćenje i nadziranog vozila mora biti jednaka ili veća od udaljenosti na početku mjerenja.
