Rijetko koji su javni prostori tako deprimirajući kao bolnički. Ne samo zbog toga što u njima strahujemo od loših vijesti, što tu stanuju bolesti, a i smrti, već i zbog toga što su, barem u Hrvatskoj, često oskudni, hladni, bezlični. Bijeli zidovi, plastični stolci – to je interijer po kojem nam oči lutaju dok čekamo na hodnicima.
Tri adrese postale su živahnije i zanimljivije nedavno zahvaljujući suradnji Kliničkog bolničkog centra Zagreb s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika (HDLU), a u sklopu projekta Estetizacija i rehumanizacija bolničkoga prostora: Umjetnost u svrhu zdravlja.
Riječ je o nizu likovnih intervencija koje je jedanaestero domaćih umjetnica i umjetnika izvelo u bolnici Rebro, Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj te Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj. Radove potpisuju Ivana Pipal, Jasmina Krajačić, Vanda Čižmek, Marta Tuta, Olena Sokolovska, Vida Meić, Ivo Kosanović, Agata Lučić, Ida Jakovljević, Ivan Stanišić i Melinda Šefčić, koja je i vodila projekt.
Naime, prije dvije godine je mlada umjetnica Melinda Šefčić, koja je i doktorirala na temu terapijskog učinka umjetnosti, oslikala jedan dio zida u KBC-u Rebro lišćem filodendrona i tada je odlučila da će takav rad proširiti.
– Umjetnost doprinosi pozitivnoj distrakciji, neovisno stvara li pacijent djelo ili ga promatra. Pokazalo se i da umjetnost doprinosi smanjenju krvnog tlaka, agresivnosti, stresa i anksioznosti te da pacijenti nakon operacija imaju manju potrebu za analgeticima. Umjetnost doprinosi i boljoj i smirenijoj komunikaciji sa zaposlenicima. Promatranje umjetničkog djela u promatraču izaziva lučenje endorfina i dopamina, što doprinosi sveopćem psihofizičkom boljitku – pojašnjava Melinda Šefčić, koja je prošle godine oslikavala i jedinu žensku kaznionicu u Hrvatskoj, onu u Požegi, zajedno s drugim domaćim umjetnicama te samim zatvorenicama.
