Mia Dimšić na glazbenoj se sceni pojavila prije nepune četiri godine, a danas iza sebe ima dva uspješna albuma (novi je u pripremi), nekoliko vrlo popularnih hitova, uključujući i ovaj posljednji, duet s Markom Toljom, kao i brojne nagrade publike i kritike, među kojima je i nekoliko Porina, uključujući one za pjesmu i album godine te najbolji glazbeni video.
Četiri godine su prošle od izlaska tvoje prve pjesme. Ne kriješ da je to bio događaj koji ti je promijenio život? Jesi li oduvijek znala što želiš biti ili je ispalo slučajno?
– Imala sam snove i maštanja, ali prije ponude da se bavim autorskom glazbom i upoznavanja svojega tima, prvenstveno svojega producenta i menadžera, nisam mislila da to mogu i da ću se ikad zaista time baviti. Uzrok tome su prvenstveno bile brojne predrasude povezane s pozivom glazbenika u našoj sredini, koje i danas kao profesionalna glazbenica često susrećem. Ali imala sam puno sreće i stvari su se poklopile baš onako kako sam htjela. Ne bih ništa mijenjala.
Sjećaš li se svojeg prvog omiljenog albuma/izvođača/pjesme koju su najviše voljela kao dijete?
– Prva strana kaseta koju sam dobila u ruke bio je album This way američke kantautorice Jewel, koji sam slušala do iznemoglosti i znala napamet iako tad još nisam razumjela većinu stihova. I danas mi je jedan od najdražih. Od domaćih mi je broj jedan definitivno bila Vesna Pisarović čiji sam album ‘Kao da je vrijeme’ znala napamet. A vjerojatno bih ga bez problema odrecitirala i danas.
Znamo da ti je Oliver bio jedan od uzora, imaš li ih još?
– Imam puno uzora i od svakoga sam naučila ponešto ne samo o glazbenom dijelu ovoga posla, nego i o stavovima i ponašanju. Najveći uzor mi je Taylor Swift, a obožavam i Johna Mayera, Alison Krauss, Jewel, Noru Jones, Eda Sheerana… Na domaćoj sceni, uz Olivera, moram izdvojiti i Nenu Belana, Gibonnija, Harija Rončevića, Tedija Spalata…
Što danas slušaš? Vrte li se kod tebe više provjereni autori ili voliš poslušati i nešto sasvim novo i možda još nepoznato? Koliko istražuješ što rade drugi?
– Najviše glazbe još otkrivam na YouTubeu, iako me sve više privlače i Spotify, Deezer te slične aplikacije čije vrijeme u Hrvatskoj definitivno tek dolazi. I obožavam što na YouTubeu postoji opcija predloženih srodnih videa jer tu provedem puno vremena klikajući i tako nađem stvarno sjajne izvođače i pjesme koje inače ne bih. Puno toga pronađem i na Shazamu, jer kad na radiju u prolazu čujem nešto što me oduševi na nekoliko taktova ili možda gledam film ili seriju, odmah moram znati o čemu je riječ. Volim istraživati, ali priznajem da sam ponekad i lijena za to i po stoti put preslušavam izvođače čiju cijelu diskografiju već dobro poznajem. Sve ovisi o raspoloženju.
Dunja Ercegović je nedavno objavila da više neće nastupati kao Lovely Quinces i da okreće novu stranicu. Koliko si ti otvorena za glazbene eksperimente? Svi znamo što sad radiš, ali želiš li se možda jednog dana oprobati i u nekom drugom žanru?
– Otvorena sam za sve moguće promjene jer stvarno mrzim govoriti da se nešto neće nikad dogoditi. Svaki put kad bih to izgovorila, život bi me kad-tad razuvjerio. Mogu samo reći ono što trenutačno projiciram u budućnost, a to je da ne osjećam želju drastično promijeniti žanr ili mijenjati strukturu u kojoj nastupam i funkcioniram. Imam još puno toga reći kao solo izvođač u pop-country žanru, a kad sve to kažem, tko zna, možda poželim biti u golemom bendu ili nekoj elektroničkoj glazbi. Sve je moguće.
Nedavno si se preselila u Zagreb. Kako je to prošlo, je li bilo bezbolno ili stresno? Fali li ti Osijek?
– Bilo je iznenađujuće bezbolno. Ali pripisujem to tome što je moj život zadnje tri godine, dok sam još službeno živjela u Osijeku, zapravo bio u potpunosti na cesti. Ili u Zagrebu, s malim pauzama da dođem u Osijek, vidim svoje i prepakiram kofer. Doslovno se svelo na to, bila sam premorena, iscrpljena i pred kraj već stvarno i bezvoljna. Nije to život koji je dugoročno održiv ako želiš dati svoj maksimum, a baviš se poslom koji se nedvojbeno vrti oko glavnoga grada, htjeli mi to priznati ili ne. Osijek mi ponekad fali, ali kad mi fali, odem kući, budem s obitelji, po cijele dane budem doma, čitam, ležim, šećem se po naselju i nakon samo tri dana sam kao nova i spremna na nove izazove.
Bi li radije pjevala na svadbi ili političkom skupu? Bliže nam se izbori, a ni svadbe nisu rijetke…
– Definitivno na svadbi, iako mislim da ni jedno ni drugo nije za mene. Divim se ljudima koji mogu pjevati svadbe cijelu noć. Družim se s jako puno ljudi koji to rade godinama i mislim da bih otprilike nakon tri mjeseca morala na operaciju glasnica. Strašna je to kondicija, napor i predanost, a vrlo često se podcjenjuje. O politici toliko malo znam da se uopće u nju ne petljam i voljela bih da to što dulje tako i ostane.
Što radiš u slobodno vrijeme? Kako izgleda tvoj dan?
– Nikad nije isti i to je ono što najviše volim kod svojega posla. Ima perioda kad me po tri dana nema u stanu i ne stajem, a onda opet dođe nekoliko dana kad mogu raditi što god hoću i nemam nijednu obavezu. Ako je ovo drugo slučaj, najčešće slušam glazbu, čitam knjige, pijem kavu, razmišljam o glupostima i obavezno ubacim neke kave s prijateljima ili izlaske.
Kako izgleda proces nastanka hita? Dobitnu formulu si očito pronašla, imaš ih mnogo… Čekaš li muzu da te posjeti ili se trudiš da je sama izazoveš? Drugim riječima, pokušavaš li sebi nametnuti radno vrijeme?
– Ovo mi je jedno od najdražih pitanja jer imam osjećaj da bih mogla napisati diplomski o tome i dalje ne proniknuti u tajne pisanja. Svaki autor, koliko sam dosad primijetila, ima svoj personalizirani pristup tom problemu. Ja osobno uvijek u pripravnosti imam diktafon i bilješke na mobitelu te, sto puta dnevno, ponekad u najčudnije vrijeme i na najčudnijim mjestima, u njih pjevušim melodije ili zapisujem nasumične riječi i stihove, najčešće u proznom obliku, kao da si opisujem što mi je upravo palo na pamet, da ne zaboravim. Ta je muza dio pisanja, a onaj drugi me uvijek malo više muči, kad se moraš disciplinirati, sjesti za stol i hrpu toga što imaš uobličiti u pravu pjesmu. Nekad to ide jako glatko, a nekad se danima, pa i mjesecima, mučiš s tim i moraš biti užasno strpljiv i samokritičan. Tako i sama još tražim način da se tom dijelu više posvetim u ovom užurbanom životu izvođača.
Duet s Markom Toljom bio je jako uspješan i nagrađivan, voljeli su ga i publika i kritika, nominiran je i za Cesaricu, odnosno Hit godine. Imaš li možda još neki u planu i imaš li možda tajnu želju po tom pitanju?
– Imam nekoliko dogovorenih projekata u kojima ću kolegama gostovati na pjesmama, ali na novom albumu koji ću uskoro izdati duet s Markom bit će jedini. Nekako bih htjela dozirati sa suradnjama da ne postanu dosadne publici, a i volim kad suradnje nisu isforsirane, kad se jednostavno dogodi pjesma koju poslušaš i kažeš samom sebi: ovo mora biti duet jer ne mogu zamisliti da ovo sama pjevam. To se dogodilo s pjesmom ‘Sva blaga ovog svijeta’ i svi smo u timu to odmah osjetili, zato cijeli projekt i ima smisla te se Marko u tu priču savršeno uklopio.
I za kraj, top tri koncerta na kojima si bila? I top tri želje za koncerte na kojima još nisi bila, a htjela bi?
– Iskreno, bila sam na sramotno malo koncerata, u ranijoj mladosti, dok nisam bila toliko u glazbi, taj me dio nikad nije toliko privlačio, ali evo u zadnje vrijeme sam se malo aktivirala. Kao svoj trenutačni broj jedan moram navesti zadnji koncert na kojemu sam bila, a to je bio Michael Buble u Areni Zagreb. Druga dva bi bila Gabi Novak u pratnji Matije Dedića nedavno u Požegi i moj prvi koncert Vesne Pisarović iz djetinjstva. A Top 3 na koja želim otići su: 1. Taylor Swift, 2. John Mayer, 3. Ed Sheeran.
