Šezdesetih je Renault divovskim koracima krenuo sa uvođenjem prednjeg pogona u cijelu gamu. Nakon Renaulta 4 slijedio je Renault 16, a da bi gama bila potpuna trebalo je naći adekvatnu zamjenu i za nižu srednju klasu gdje su do tada vladali Renault 8 i 10 uz korištenje stražnjeg pogona. Projekt kodnog imena 117 započeo je realizaciju 1964., a iza njega skrivao se novi Renault 12 kojeg je dizajner Robert Broyer zamislio kao trodjelnu limunzinu sa četvora vrata, na taj način revitalizirajući staru formu koju je Renault cijelo desetljeće zapostavio.
Novitet je predstavljen javnosti krajem 1969., a odaziv kupaca pokazao je da francuski proizvođač ima ozbiljnog globalnog tržišnog igrača. Prtljažnik obujma 420 litara bio je prostraniji od konkurentskog Fiata 124, a još treba istaknuti činjenicu da je u njega bio smješten i rezervni kotač. Motor je bio smješten sprijeda i snaga se prenosila na prednje kotače, a na svim kotačima sada je primijenjeno rješenje sa nezavisnim ovjesom i spiralnim oprugama s amortizerima.
Renault 12 bio je i prvi kućni model sa prednjim pogonom kod kojeg je ručica mjenjača konačno bila u podu između sjedišta. Motorizacija se tijekom proizvodnje sastojala od 1,3 litarskih benzinaca sa 50, 54 i 60 KS. Top model bio je Renault 12 Gordini sa ugrađenim 1,6 litarskim četverocilindarskim motorom snage 115 KS. Za ovog sportaša Renault je po prvi puta ustanovio i vlastito kup natjecanje koje će 1974. biti zamijenjeno Renault 5 kupom. Gordini je u četiri godine produciran u svega 5188 primjeraka i danas ima vrlo cijenjen status klasika.
Najinteresantniji dio povijesti Renaulta 12 činjenica je da se proizvodio na više kontinenata i na taj način je Renault bio među rijetkim svjetskim automobilskim proizvođačima koji je uspio pomiriti globalne ukuse. Još u prototipnoj fazi rumunjski diktator Ceauşescu dogovorio je proizvodnju Renaulta 12 u pogonima Dacie (Dacia 1300) gdje se ovaj automobil sa minornim dizajnerskim korekcijama na tržištu održao sve do 2004. godine i do kada ih je producirano 1.959.730 primjeraka.
Ford Brasilia je 1968. nakon preuzimanja Willys Overlanda, koji je imao do tada kooperaciju sa Renaultom, odlučila nastaviti suradnju te je tako na tehničkoj bazi R12 nastao Ford Corcel. Idemo dalje, 1970. je proizvodnja R12 startala i u Australiji, gdje je novitet iste godine dobio i lokalnu medijsku titulu automobila godine. Slijedi potom i produkcija na Novom Zelandu, a godinu kasnije i u Turskoj. No, niti to nije bilo sve. R12 produciran je u Rodeziji, Kolumbiji, Argentini, Venezueli, Čileu, Španjolskoj, Meksiku i Portugalu. Osim trodjelne limunzine Renault 12 bio je u ponudi i kao prostrani praktični karavan s oznakom Variable.
Tehnološka platforma R12 poslužila je Renaultu i za elegantni dvojac Renault 15/17. Oba kupea koristila su tehniku limunzine upakiranu u mondenu sportsku karoseriju. Jedanaest godina na tržištu R12 uspješno je preživio zahvaljujući i redizajnu 1975. koji donosi novu prednju masku hladnjaka, branik i glavna svijetla, a i straga sada dominiraju znatno uvećana svjetla.
R12 karijeru završava u siječnju 1980. nakon 4.013.209 proizvedenih primjeraka. Zamjenik Renault 18 već je tada bio u proizvodnji gotovo dvije godine…
