Ponekad se čini kako je sve što trebamo znati, već davno poznato. Ponekad nam se čini da je doživljaje koje smatramo u prvi mah tako isključivo svojima, doživio već znatan broj ljudi. Iskustvo! Navodno ga nikakvo znanje ne može zamijeniti. Tako je otprilike i s prometom i nesrećama u prometu. Teško da nam se na prometnici dogodilo nešto što se nikada do sada nikom drugom dogodilo nije. Rariteti su doista rijetki, da ne kažemo raritetni. Upravo u tom kontekstu treba imati u vidu iskustvo drugih sudionika u prometu. Drugih nesretnika koji s nama dijele istu sudbinu kao da su također sudjelovali u „na vlas istoj“ ili bar sličnoj prometnoj nesreći. Koristiti njihova iskustva nikada nije loše. Opće je poznata ona izreka kako pametan uči na tuđim greškama, a budala na svojima. S druge strane uvijek netko mora biti budala, nema stoga neke ozbiljnije zapreke da se i mi ponekad ne nađemo upravo u toj ulozi. Možda može stradati ego, ali i to se dade preživjeti. Kada se dogodi ono od čega svi bježe kao od kuge tj. kada se dogodi prometna nesreća, sve je lakše kad su ljudi razumni. Znači ako se već zgužvao lim, ako je samo materijalna šteta u pitanju, izlazi se iz vozila manje ili više šokiran i zatečen, ovisno o tome kako podnosite stres i koliko utakmica imate u nogama. Nakon toga slijedi sve se nadamo susret s iole razumnim čovjekom i razmjena par uljudnih riječi. Nećemo ni spominjati obvezu razmjene podataka, odnosno popunjavanje i potpisivanje Europskog izvješća o nezgodi. Podrazumijeva se. Pazite, postoji jedna zgodna rubrika u tom Izvješću tj. rubrika 14. vlastite primjedbe, pazite što ćete navesti pod primjedbe. Možda da se ne slažete s onim kako drugi vozač prezentira stanje stvari. Navedite!
Budimo brutalno iskreni, naravno odmah će se zapodjenuti razgovor o temi tko je kriv! Znate i one izjave nisam pazio, nisam gledao ili upite tipa kud si gledao. Postoje vozači koji ne bi priznali da su išta zgriješili iako ne postoji ni mikro argument koji bi govorio u prilog njihove nevinosti. Postoje i oni koji se jednostavno zbune i/ili prepadnu i priznaju krivnju bez mnogo razmišljanja. Nekima je u prirodi da sve smiruju i da preuzimaju teret i krivnju čitavog svijeta na svoja pleća. Uvijek pravi, lukavi predatori nanjuše takve dobre duše i dodatno potpire kod njih plamen krivnje. Stoga prije pokornog spuštanja glave i preuzimanja ukupne krivnje, ma koliko bili u stanju šoka, duboko udahnite i dajte si vremena za razmišljanje. Nije uvijek sve crno! Odnosno nije uvijek sve u toj mjeri crno! Proanalizirajte stvari, možda krivnja nije isključivo na vašoj strani, možda se drugo vozilo nije smjelo nalaziti na mjestu nesreće, možda je i ono kršilo kakav prometni propis, možda je vozilo prebrzo, možda je vozilo neprilagođenom brzinom. Stanite, udahnite razmislite.
Primjerice radnja skretanja u lijevo na križanju. Uvijek je kritična, uvijek morate propustiti vozila koja se kreću prometnicom s pravom prednosti! Ukoliko ste imali sraz s drugim vozilom koje se kretalo prometnicom s pravom prednosti a vi ste skretali u lijevo, da li ste vi uvijek i u potpunosti krivi? Očekuje se da će drugi vozač reći: čuj, oduzeo si mi prednost, normalno da si kriv i da mi nadoknađuješ štetu! No, jeste li uvijek odgovorni za ukupnu štetu? Ne, odnosno ne posve! Konkretan primjer, kada skrećete u lijevo na raskrižju, to ne znači da morate očekivati da će vozilo koje ima pravo prednosti prolaza doletjeti brzinom munje kršeći propise i da ste isključivo vi krivi jer ga niste u tom naletu propustili već je došlo do sraza vozilo o vozilo.
Stoga pamet u glavu! Dva puta mjerite, jednom režite! Može postojati podijeljena odgovornost! Uzmite u obzir i grijehe drugog sudionika u prometu! Upravo na to ukazuje Županijski sud u Zagrebu u odluci Gžn-229/10, od 25. srpnja 2011. „Vozilo koje skreće ulijevo dužno je propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svog kretanja. Iako je radnja skretanja ulijevo veoma opasna i zahtjevna radnja u prometu, zbog čega u pravilu nepropisno postupanje ima znatno veći utjecaj na nastanak prometne nezgode, to istodobno ne znači da vozač koji ima pravo prednosti prolaza može to svoje pravo ostvarivati kršeći prometne propise o dopuštenoj brzini i potrebnom oprezu kad se približava raskrižju, ili kad se takvo vozilo kretalo brzinom od 67 km/h (dopušteno 50 km/h), pridonijelo je nastanku nezgode u omjeru od 30%“.
Možda ste oduzeli prednost, ali možda je drugi vozač također bio u prekršaju! Ne brzajte u prometu ali ni kod preuzimanja krivnje i odgovornosti za štetu.
