Vlasništvo je svetinja! Vlasništvo je nepovredivo! Mogu kao svoj na svome i sa svojim činiti što me volja! Točno, samo ima jedno veliko ali! Svaki pravnik će vam potvrditi da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, međutim samo ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Znači granice slobode vašeg djelovanja na vašem sežu samo do granica tuđih prava i sloboda kao i zakonskih odredaba. Međutim, kreativnost je na ovim prostorima uvijek krajnje rasprostranjena u svim sferama, a u kreiranju vlastitih prava i sloboda u odnosu na zakonska ograničenja, osobito. Djeca odmah nakon što počnu sricati prve riječi, svladaju nauk da je dozvoljeno sve što nije zabranjeno.
Upravo na tim postulatima zasniva se i kreativnost ljudi da se snađu i bave ovakvim i onakvim poslovima. Kreativnost najbolje, sukladno zakonima tržišta uspijeva na područjima i u pogledu usluga za kojima postoji velika potražnja. Upravo je prostor za parkiranje roba koja se silno traži, osobito u većim gradovima, odnosno u centru većih gradova. Ponekad bi se, kad vam gori i svaka je minuta bitna suhim zlatom platilo bilo kakvo parkirno mjesto, samo da ne morate satima kružiti u bezuspješnoj potrazi za parkingom. Oni koji su bližnje, osobito djecu i nemoćne vozili u bolnice i na preglede znaju koja je prava vrijednost dobrog parkirnog mjesta u neposrednoj blizini ustanove.
Potražnja je ta koja stvara ideju za businessom, odnosno ideju kako unovčiti vlastite resurse i potencijale. Tako vlasnicima praznih parcela pada na um ideja da za parkiranje na tu površinu lijepo naplaćuju parkiranje. Vlasništvo neosporno, kako bi se reklo 1/1, potreba postoji, zainteresiranih ima, pa zašto ne? Kako bi sve bilo cakum pakum, donesu cjenik, izvjese ga na vidljivo mjesto, još vam izdaju i račun za pruženu uslugu parkiranja. Naravno i natovare sudski postupak ako odbijete platiti. Može li svatko na površini u svom vlasništvu naplaćivati parkiranje! Kako da ne! Naravno da se ne može svaka ledina tek voljom vlasnika proglasiti parkirališni prostor koji se naplaćuje samo, jedino i zato što vlasnik iste to baš jako želi!
Sudovi su se već bavili takvim inovativnim idejama. Županijski sud u Rijeci u presudi Gž 225/2018-2 od 12. lipnja 2019. zauzeo je stav: „Dakle, da bi tužitelj, kao vlasnik predmetne nekretnine mogao tuženiku kao trećoj osobi naplaćivati parking, izdavati račune kako je tu učinio, odnosno da bi se njegova nekretnina, koja je nesporno u privatnom vlasništvu, mogla koristiti kao javno parkiralište, potrebno je da te površine prethodno budu definirane kao javne parkirališne površine odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova, a što tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao (već upravo suprotno od toga tvrdi da je riječ o dvorištu organiziranom kao privatno parkiralište), pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravnu osnovu za vršenje naplate parkiranja na svom zemljištu“.
