Ženeva – ožujak 1980. godine. Mala grupica Japanaca pokorno je klečala na koljenima, lica skoro priljubljenih uz tlo. Neupućeni promatrač sa strane pomislio bi da se zapravo radi o nekakvom vjerskom ritualu. I bio bi u pravu, da dotična gospoda nisu klečala uz Audi quattro. Jedino na taj način mogli su proniknuti u tajnu motora i prijenosa elegantnog kupea koji je bio enigma za publiku s Dalekog isotoka.
Razvoj automobila s integralnim pogonom Audi je započeo još 1976. godine, a tada je na čelu VW-Audijeve tehničke ekipe za razvoj bio mladi Ferdinand Piëch. Na čelu razvojnog tima bio je osobno Piëch i uz njega je postavljen Walter Treser. Treći u ekipi bio je Jörg Bensinger, koji se netom vratio iz Skandinavije gdje je završio testove s terenskim Volkswagen Iltisom. Tehnika integralnog pogona za Audi zapravo nije bila nepoznanica. Kao direktni nasljednik Auto Uniona, pod kojim je funkcionirao DKW, preuzeli su i tehnička saznanja o terenskom vozilu pod nazivom DKW Munga.
Ova varijanta njemačkog Jeepa bila je razvijena specijalno za potrebe Bundeswehra, premda se između 1955 i 1968. prodavala na slobodnom tržištu. Deset godina nakon završetka njezine produkcije, Volkswagen je započeo proizvodnju novog univerzalnog vozila s integralnim pogonom za potrebe njemačke vojske, Volkswagen Iltis. Svi su ga zvali Volkswagen, premda se terenac proizvodio u Ingolstadtu, a pokretao ga je četverocilindrični agregat od 1,7 l obujma koji su koristili i VW Passat i Audi 80. Time su postojale sve predispozicije za realizaciju Piëchove ideje. Karoserija za prvi prototip je uzeta od Audija 80, dok je pogonski sistem prijenosa snage iskorišten od VW Iltisa i kao motor je poslužio petcilindarski benzinac sa turbom iz budućeg tipa 200. Kombinacija je vrlo uspjela i dala je poticaj za daljnji razvoj. Premda je Piëch tražio da automobil bude težinom približno jednak serijskom modelu, Quattro je zbog integralnog sistema ipak bio nešto teži.
Kupe karoseriju je uobličio kućni dizajner Hartmut Warkus, Audijev šef dizajna. Rezultat svega bio je atraktivan kupe s oznakom quattro, ispod čijeg se poklopca motora nalazio poboljšani standardni Audijev petcilindarski redni motor s 2144 ccm i 147 kW/200 KS. Motor je također bio tehnička inovacija. Turbo punjač nije bio novost, ali karakteristike koje je pružao potpomognut s intercoolerom iznenadile su neiskusne vozače.
Nenaviknuti na snagu koja se jednakomjerno raspoređivala na sve kotače, prvi vlasnici quattra završavali su polomljeni u bolnici. Za neiskusnog vozača bilo je to pregršt snage u ovakvom motoru. Da bi se snaga ravnomjerno rasporedila na prednje i stražnje kotače, postojao je i treći – centralni diferencijal (kasnije je zamijenjen viskoznom spojkom).
Kako bi se vozilo moglo kvalitetno zaustaviti Quattro je imao disk kočnice na svim kotačima. Atraktivni plastični spojleri i 15 naplatci učinili su ukroćenu snagu ugodnom za oko.
Promidžbena kampanja temeljila se na krilatici quattro pogon jeftiniji je od seta zimskih guma! Sve je to koštalo respektabilnih 50.000 DEM, što je bilo za oko 15.000 DEM skuplje od najskupljeg serijskog Audija 200 5T. Visoka cijena, ali za vrhunsku tehniku. Upravo zbog fantastičnog držanja na klizavim terenima, Quattro je u prvih šest godina rally natjecanja konkurenciju bacio na koljena. Leteći Finac Hannu Mikkola žario je i palio Audijem osamdesetih godina, baš kao i legendarni Nijemac Walter Rohrl. Udio quattro modela u ukupnoj Audi produkciji automobila danas iznosi preko 40 posto, a jednakom atraktivnošću i modernom tehnologijom poput magneta privlači prave automobilske znalce.
Za kraj, uživajte u malo magije – Audi Quattro u njegova spektakularan zvuk na Reliju 1000 jezera u Finskoj.
