Gluhoća i nagluhost: Kakva su pravila, tko sve može dobiti vozačku dozvolu?

Vozači amateri, u potpunosti gluhe osobe, u prometu mogu sudjelovati ako zdravstveno zadovoljavaju na pregledima vida i drugim testiranjima potrebnim za dobivanje vozačke dozvole

Pojačavate li često ton televizijskog prijamnika? Možete li razgovijetno i u većini slučajeva čuti sugovornika s kojim razgovarate telefonom ili mobitelom? Čujete li išta od onoga što vam se govori kad je viša razina buke? Ako vas, kad je o potonjem riječ, prate teškoće, uključujući i one da sugovornika čujete ‘iz dubine’ uz određena pištanja, zujanja i sl., nužno(st) je posjetiti liječnika i provjeriti zdravlje sluha. Prvotni je pregled bezbolna audiometrija pomoću koje se ispituje stanje sluha po uhu, odnosno tonovi i frekvencije različite jačine.

Sluh je jedno od osnovnih čovjekovih osjetila bez kojeg je život otežan, a takve osobe žive i nižom kvalitetom života. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko deset posto svjetske populacije ima oštećenje sluha, koje je istodobno i jedno od najčešćih senzoričkih oštećenja.

Gluhoća, upozoravaju liječnici, nije karakteristična samo za određenu životnu dob, jer na povećanje rizika od gubitka sluha ne utječu samo zlatne godine, nego je to i prečesta izloženost buci, posebice na radnome mjestu. Ponajprije se to odnosi na profesionalne vozače, glazbenike, radnike u građevini, brodogradnji, rafinerijama, one na cestarskim radovima… Zamjećuje se i da sve više mladih ima oštećenje sluha, što se nemalo pripisuje preglasnom slušanju glazbe pomoću slušalica. Takav atak buke na uha zahtijeva njihov odmor od čak 72 sata!

Gubitak sluha uglavnom se javlja postupno. Simptomi koji mogu upućivati na to su zujanje ili šum u ušima, osjećaj vrtoglavice, problemi s ravnotežom, bol u uhu ili osjećaj stranog tijela. Primjerice, simptomi gluhoće kod djece javljaju se u obliku neodgovaranja na zvukove, ali i u nedostatku interesa za glazbene igračke, moguća je odsutnost govora, kao i izostanak reakcije na (iz)govor imena djeteta.

Već u 19. tjednu plod u majčinoj utrobi počinje čuti, a u šestome mjesecu čuje što se događa i reagira na zvuk. Sluh zapravo predstavljaju vibracije, odnosno titraji molekula zraka pretvoreni u signale koji dolaze do mozga. O tome kakav će nam sluh biti tijekom života nemalo ovisi i kakvim se izvorima buke izlažemo. Put gubitka sluha započinje tzv. privremenim pomakom razine sluha nakon izlaganja buci. Poznato je to i kao umaranje uha, a vrijeme oporavka mu je 48 sati. Nakon dugotrajnog ponavljanja takvog stanja nastaje njegov nepovratni pomak.

Zvuk jači od 85 dB trajno može oštetiti sluh, a treba znati da je, primjerice, buka prometa 70 dB, jurećeg motocikla 90, vatrometa 150, odnosno kućanskih uređaja (mikseri, sjeckalice, fen i sl.) do 90 dB što je na granici trajnog oštećenja sluha.

MP3 player do kraja pojačan proizvodi buku od 110 dB. Studije su pokazale da u 12 posto slučajeva vozači kamiona imaju veći rizik za obostranim gubitkom sluha, odnosno u 12 posto slučajeva imaju gubitak sluha veći od 25dB. Taj je gubitak veći kod onih s duljim radnim stažom. Nagluhost, ponajprije ona staračka, bilježi se kod 35 posto osoba od 65. do 75. godine, i to prvo u tzv. visokim frekvencijama od 8000 Hz, odnosno srednjim od 4000 Hz.

Češće pogađa muškarce, a čemu je to razlog još se u potpunosti ne zna, ali pripisuje se njihovu češćem radu u buci, ateroskleroznim promjenama, stresu, pojačanom unosu masnih kiselina karakteristični(ji)m za mušku populaciju. Na pojavu nagluhosti i u konačnici gluhoće, osim bolesti (virusne, bakterijske, gljivične i druge upale), može dovesti i dugotrajni rad u tzv. neprimjetnoj buci s visokofrekventnim zvukovima. Buka je to koju čujemo, ali je ne doživljavamo, poput zubarskih bušilica u stomatološkim ordinacijama.

Pomoćnik ravnatelja za kvalitetu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) doc. dr. sc. Tomislav Benjak, specijalist javnog zdravstva i znanstveni suradnik kaže:

– Gluhoćom se smatra gubitak sluha u govornim frekvencijama od 500 do 4000 Hz, odnosno veći od 81 decibela. Nagluhost karakterizira oštećenje sluha od 25 do 80 decibela, a ono se, prema stupnju oštećenja, dijeli na lakše oštećenje od 25 do 35 dB, umjereno od 36 do 60 dB na uhu, odnosno teže od 61 do 80 decibela. Hrvatska, kad je o osobama s oštećenjem sluha riječ, gluhih i nagluhih broji 13.203.

Takvi se ljudi nemalo povlače u sebe, društveno se izoliraju, a podliježu i depresiji, posebice je sve nezahvalnije ako su sudionici prometa. Kad je o potonjem riječ, osobe s oštećenjem sluha mogu sudjelovati u prometu, odnosno kad kod njih dođe do obostranog oštećenja sluha iznad 40 dB, a ispod razine socijalnog kontakta, dobivaju slušno pomagalo, tj. pojačivač zvuka.

Vozači amateri, u potpunosti gluhe osobe, u prometu mogu sudjelovati ako zdravstveno zadovoljavaju na pregledima vida i drugim testiranjima potrebnim za dobivanje vozačke dozvole. Nisu im potrebna prilagođena vozila jer se u pravilu oslanjaju na vid, pokazalo se da su koncentriraniji na vožnju, češće pogledavaju u retrovizor, više obraćaju pozornost na uvjete i stanje na cesti, pješake, druga vozila… Vozački ispit mogu polagati u bilo kojoj autoškoli jer na to imaju zakonsko pravo, ne trebaju im posebna pomagala, nego samo potvrda o mentalnoj i tjelesnoj sposobnosti.

U Hrvatskom savezu gluhih i nagluhih o vožnji i (na)gluhim osobama sudionicima u prometu kažu:

– Žao nam je da se još događa diskriminacija (na)gluhih osoba jer neki im liječnici ne žele izdati potvrdu o sposobnostima za vožnju, nauštrb njihove ‘dijagnoze’, što je protuzakonito. Za razliku od nagluhih, gluhim osobama nije potrebno pomagalo, odnosno slušni uređaj u vožnji.

Također, ovisno o težini oštećenja, slušni uređaj pomaže nagluhim vozačima, i to u orijentaciji i raspoznavanju pozadinskih zvukova, odnosno potpomaže im u razumijevanju razgovora ako im oštećenje sluha nije značajnije. Kad je o vožnji (na)gluhih osoba riječ, većina se čujućih osoba nerijetko pita kako oni mogu čuti zvukove hitne, policije, vatrogasaca i dr.? Ne čuju ih, ali reagiraju zbog svjetlosne im signalizacije, po kojoj se i orijentiraju.

Treba znati i da gluhe, odnosno nagluhe osobe, ne mogu biti profesionalni vozači, odnosno ako im se za prvotno urednog sluha i radnog im vijeka profesionalnog vozača dogodio gubitak sluha ispod 50 dB, taj posao više ne mogu obavljati. U drugom slučaju, gluhe osobe, kažu u Savezu, mogu upravljati kombi vozilom do devet sjedala ili manjim kamionom, a vozačku dozvolu dobivaju kao i čujuće osobe, ovisno o liječničkoj potvrdi.

Zakonski su propisi u Hrvatskoj prije četiri desetljeća gluhima omogućili polaganje vozačkog ispita za A i B kategorije, dok su im C i D još nedostižne. U Savezu bi voljeli da je drukčije jer, primjerice, ističu (na)gluhe osobe u SAD-u mogu posjedovati sve spomenuto. Navode, doduše, i primjer razvijenog Japana, gdje su osobe s oštećenjem sluha bez mogućnosti dobivanja vozačke dozvole bile sve do nekoliko godina unatrag.

 

Učestale upale, buka i glasna glazba prijetnja gubitku sluha

Na gubitak sluha mogu utjecati učestale upale uha, tekućina iz bubnjića, odnosno njegova perforacija, kao i otoskleroza (abnormalni rast koščica u srednjem uhu). Slušanje glasne glazbe pomoću slušalica, ali i u vozilu, posebice na dužim cestovnim relacijama, ako su združeni s bukom prometa, mogu prouzročiti nagluhost, kao i trajni gubitak sluha.

Liječnici ističu da trajno oštećenje sluha, odnosno kraća izloženost jačoj buci ima jednaki učinak kao dulja slabijoj. Vozači motocikala posebno su u opasnosti od (na)gluhosti, jer strujanje zraka kod visokih brzina uzrokuje veliku buku. Većina zdravstvenih problema sa sluhom može se liječiti lijekovima, operativno ili se u konačnici dobiva slušno pomagalo, odnosno uređaj koji povećava zvučne vibracije koje ulaze u uho. Podešava ga stručnjak, a zahtijeva s obzirom na novočujuće zvukove i vrijeme prilagodbe.

Kao preventivu oštećenjima sluha treba održavati redovitu higijenu ušiju i čistiti ih pravilno. Posebice, jer nakupljeni cerumen (ušna smola) može ‘oslabiti’ sluh i uzrokovati nagluhost. Sa štapićima za uši kojima se on čisti treba biti oprezan, odnosno njima treba (o)čistiti samo početni dio zvukovoda, ne trebaju se gurati dublje u uho da se ne ošteti bubnjić. Preporuka je i jedanput godišnje, najbolje prije ljetnog odmora, na čišćenje ušiju otići kod liječnika. U privatnim poliklinikama tzv. toaleta i ispiranje uha stoji od 100 do 150 kuna.