Kada i kako ćemo se vraćati na radna mjesta? To je jedno od ključni pitanja koja se roje u glavama milijuna ljudi u samoizolaciji. Čak i oni kojima je posao drag poput parkirne kazne u svoja četiri zida će s vremenom postati sve nervozniji, a mnogi radnici su privremeno završili na zavodima za zapošljavanje s minimalnim prihodima.
Svjetska zdravstvena organizacija sad piše upute državama kako će se nositi s povratkom normalnom životu. Epidemiolog te organizacije, David Heymnan, kaže da čak i azijske države, koje imaju iskustva iz 2002. godine sa SARS-om, sad nemaju jasnu izlaznu strategiju i još ne znaju kako se na pravi način nositi s normalizacijom života. A kako bi i znale kad je COVID-19 nepredvidljiv.
Ideja je, kad mjere karantene smanje broj novooboljelih, postupno otvarati pojedine sektore gospodarstva i vraćati ljude na posao. Počne li broj zaraženih rasti, zdravstveni sustav će to morati interventno suzbiti lokaliziranim djelovanjem.
Stručne službe morat će napraviti procjenu rizika. Otvore li se poduzeća, koliko će se ljudi zaraziti u autobusima i tramvajima ili oko aparata za vodu u tvrtkama? Potrebno je i masovno testiranje kako bi odgovorni točno znali koliko je točno u nekoj regiji ili gradu zaraženih osoba. Opet, ključna će biti kineska iskustva – radnici u Wuhanu se polako vraćaju na posao i tek treba vidjeti kakav će to utjecaj imati na razvoj bolesti i postoji li tzv. imunitet krda.
Cilj je smanjiti opterećenje zdravstvenog sustava i zaštititi starije građane te one s kroničnim bolestima. Odnosno, omogućiti njima punu zdravstvenu uslugu i zaštitu.
