U ožujku 1980., coupéi Renault 15 i Renault 17 ustupili su mjesto novom modelu nazvanom Fuego: coupéu serijske proizvodnje koji se temeljio na platformi limuzine Renault 18. Ovaj naziv je odražavao njegovu dinamičnost i međunarodni potencijal. Originalni dizajn odražavao je njegove performanse, a dugačka vrata olakšavala su pristup stražnjoj klupi.
Namjera je bila osvojiti najširu publiku, neovisno o njezinoj kupovnoj moći. Zbog toga je stvorena bogata ponuda; između osnovne inačice TL i najnaprednije inačice Turbo našle su se inačice GTL, TS, GTS, TX, GTX, pa čak i inačica s turbodizelskim motorom. Ova verzija postala je 1982. godine najbrži automobil s turbodizelskim motorom – maksimalna brzina bile je 180 km/h.
Obujam motora bio je od 1400 do 2000 cm³. Inačica GTS bila je referentni model te je činila većinu od 226.000 modela Fuego proizvedenih tijekom pet godina.
Zahvaljujući alijansi Renault-AMC, Fuego stiže na američko tržište 1982. Ova se inačica isticala standardnim američkim odbojnicima, svjetlima, pokazivačima smjera i posebnom opremom: aluminijskim naplatcima i gumama Michelin TRX, električno sklopivim platnenim krovom, sustavom središnjeg zaključavanja, klima-uređajem i fantastičnim presvlakama.
Renault Fuego iz 1982. bio je prvi automobil sa sustavom daljinskog zaključavanja. Također je prvi automobil koji je na upravljaču imao komande audiosustava.
