U Stockholmu je prije pandemije koronavirusa održana 3. Globalna ministarska konferencija o sigurnosti prometa na kojoj je donesena Stockholmska deklaracija u kojoj su navedeni ciljevi za smanjenje broja stradalih u prometu. Zbog prometne sigurnosti, ali i zaštite okoliša, deklaracijom se, među ostalim, traži smanjenje brzine na 30 km/h u svim gradskim zonama gdje se miješa promet motornih vozila s pješacima i biciklistima. No i prije ove deklaracije, Njemačka je već na tom tragu. Naime, oni već sad, neovisno o Stockholmskoj deklaraciji, planiraju pokrenuti testni period u kojem će u neke gradske cjeline uvesti ograničenje brzine za vozila od 30 km/h (sad je 50 km/h). Nakon dvije ili tri godine testiranja usporedit će se podaci i potom donijeti ključne odluke.
Još drastičnije smanjenje brzine planira uvesti London, i to u samom poslovnom središtu, gdje svakodnevno na posao dolazi više od 300.000 ljudi. Tamo će se, naime, iduće godine uvesti ograničenje brzine za automobile od svega 24 km/h! Njihova želja je zapravo destimulirati vozače, odnosno da se smanji broj automobila u gradu. Plan im je da ih do 2030. bude 25 posto manje, a do 2044. čak 50 posto manje nego što ih ima danas. i to za 25 posto do 2030. godine i 50 posto do 2044. godine. Smatraju da je poslovno središte grada odlično povezano metroom, busevima, ali i biciklističkim stazama, te da zbog toga nema potrebe za osobnim automobilima. Pitate se zašto 24 km/h? Pa zato što pri toj brzini pješaci imaju gotovo 100-postotnu vjerojatnost da će preživjeti nalet.
Budući da u hrvatskim gradovima gotovo svakodnevno bilježimo prebrze vožnje po gradskim centrima koje nerijetko završavaju tragično, postavlja se pitanje mogu li i trebaju li i hrvatski gradovi, posebice Zagreb, uvesti takve i slične mjere.
Svoj pogled na ovo pitanje, ali i općenito o prometnoj sigurnosti, dao nam je doc. dr. sc. Luka Novačko, predstojnik Zavoda za cestovni promet na Fakultetu prometnih znanosti, koji je ujedno i voditelj Laboratorija za planiranje i modeliranje u cestovnom i gradskom prometu.
– Brzina je ključni element sigurnosti cestovnog prometa. Previsoka brzina odgovorna je za jednu trećinu smrtno stradalih na cestama EU. Prema zadnjem izvješću ETSC-a (European Transport Safety Council), 2100 života godišnje moglo bi biti spašeno u EU ako bi se prosječna brzina vozila na svim cestama smanjila za 1 km/h. U prosjeku 37% nesreća sa smrtnim posljedicama događa se na gradskim cestama, a od smrtno stradalih u gradovima čak 70% predstavljaju najranjiviji sudionici u prometu: 40% pješaci, 18% motociklisti i 12% biciklisti. U Hrvatskoj je taj postotak i veći – navodi Novačko za HAK Reviju.
Dodaje kako je Hrvatska po broju smrtno stradalih u prometnim nesrećama na milijun stanovnika na dnu Europske unije sa 77 poginulih osoba na milijun stanovnika 2018. godine.
– Za usporedbu, nama susjedna država Slovenija, u kojoj se svi pridržavamo prometnih propisa kad prijeđemo granicu, bilježi u istoj godini 44 poginula na milijun stanovnika. U Europskoj uniji samo Rumunjska, Bugarska i Latvija imaju lošije pokazatelje od Republike Hrvatske, dok skandinavske zemlje imaju 3-4 puta bolje pokazatelje od Hrvatske – navodi Luka Novačko.
Napominje kako je u prosjeku godišnje u Hrvatskoj najviše smrtno stradalih po gradovima u Rijeci (oko 9 na 100.000 stanovnika), Osijeku (7,5 na 100.000 stanovnika), Splitu (oko 6 na 100.000 stanovnika) i začudo najmanje u Zagrebu – oko 4 na 100.000 stanovnika).
– Na temelju prethodnih podataka moglo bi se krivo zaključiti da je stanje sigurnosti prometa u gradu Zagrebu zadovoljavajuće jer je u drugim većim gradovima znatno lošije. Međutim, prava usporedba je tek ona koja pokazuje poziciju Zagreba u okvirima Europske unije. U usporedbi sa Stockholmom, stanje je u Zagrebu nepovoljnije gotovo pet puta, u usporedbi s Dublinom tri puta, a s Barcelonom dva puta. U Stockholmu je u prosjeku 0,9 poginulih na 100.000 stanovnika, a Helsinki 2019. godine nije imao ni jedno smrtno stradavanje pješaka u prometu – kaže predstojnik Zavoda za cestovni promet na Fakultetu prometnih znanosti.
Na temelju iskustva u EU, dodaje Novačko za HAK Reviju, može se zaključiti da nije moguće samo primjenom jedne mjere povećati sigurnost cestovnog prometa.
– Samo primjenom integriranih mjera i uključivanjem svih dionika zaduženih za sigurnost prometa (MUP, Ministarstvo prometa, Ministarstvo obrazovanja, upravitelji cestovne infrastrukture, HAK, znanstvena zajednica) moguće je polučiti rezultate. Te mjere uključuju: sigurna i vjerodostojna ograničenja brzine, sigurne prometnice koje opraštaju pogreške vozača (zaštitne ograde), limitatori brzine u vozilima, strože kazne za prometne prekršaje te, još bitnije, izvjesnost kažnjavanja za iste. Najdugoročnija mjera je edukacija o cestovnoj sigurnosti od vrtićke dobi, a u koju treba aktivno uključiti i roditelje. Posebne mjere treba provesti za mlade vozače, na primjer uvjetne vozačke dozvole na određeno vrijeme u kojemu ne smiju napraviti teže prometne prekršaje – navodi Novačko. Također, s obzirom na starenje hrvatske populacije, naš sugovornik smatra da je potrebno uvesti obvezne periodičke liječničke preglede.
– Što se tiče ograničenja brzine na cestama u gradovima i izvan njih potrebno je prvo napraviti nacionalne smjernice za određivanje ograničenja brzine na cestama te u skladu s njima provesti reviziju svih prometnica u gradovima i izvan njih u pravilu svakih pet godina. Iznimno je bitno da su ograničenja brzine vjerodostojna i logična jer je samo tako moguće prisiliti vozače da ih se samoinicijativno i pridržavaju – tvrdi Novačko.
Ali ima i jednu zanimljivu ideju.
– Revizorima cestovne sigurnosti koji u skladu s Direktivom EU sad samo pregledavaju TEN-T mrežu (u principu samo autoceste u RH) zakonski treba uvesti obvezu revizije svih cesta u RH prilikom projektiranja, ali i reviziju sigurnosti već sagrađenih cesta – navodi HAK-ov sugovornik.
Što se, pak, tiče kažnjavanja, tvrdi da se najboljim pokazala kombinacija mobilnih policijskih patrola i fiksnih kamera.
– Pri tome nije dobro da imamo, kao sad, kamere koje bilježe točkasto prekoračenje brzine pa vozači ubrzaju čim prođu kameru. Potrebno je postaviti više kamera koje će izračunati prosječnu brzinu vozila na određenoj dionici kretanja. Na primjer, postavimo kameru na ulazu i izlazu iz naselja te na temelju vremena putovanja i udaljenosti možemo izračunati prosječnu brzinu kretanja kroz cijelo naselje. Navedenu kombinaciju mobilnih policijskih patrola na sigurnosno najkritičnijim mjestima i fiksne kamere smatram trenutačno najboljim rješenjem smanjenja prevelikih brzina u gradovima. Kazne za prekoračenje brzina utvrđenih kamerom treba snositi vlasnik vozila, a ne da se utvrđuje tko je vozio vozilo. Različitim pravnim manevrima najčešće kaznu onda nitko ne plati – uvjeren je Novačko.
Potom se dotaknuo i famoznog ograničenja od 30 km/h.
– Sve više gradova u EU uvodi i proširuje zone 30 km/h posebno u blizini škola, rezidencijalnih kvartova i trgovačkih zona. Osobno ne podržavam ideju da se na području cijeloga grada uvede ograničenje od 30 km/h, nego da se navedena mjera samo provodi u prethodno navedenim područjima u kojima se očekuje mnogo pješaka i biciklista – navodi ovaj prometni stručnjak za HAK.
Zanimljivo, dotaknuo se i uspornika prometa, tzv. ležećih policajaca kojih ima sve više na prometnicama.
– Osobno se zalažem za primjenu inteligentnih uspornika koji koriste nenjutonske fluide, za koje već postoje tehnička rješenja. Oni samo usporavaju vozila koja prelaze ograničenje brzine, a vozači koji poštuju ograničenje ih ne osjete – navodi Novačko.
Kako natjerati vozače da se pridržavaju ograničenja? Treba li možda krenuti još represivnije prema njima?
– Nažalost, strože kazne i izvjesnost kažnjavanja za prometne prekršaje pomoću kamera i mobilnih policijskih patrola je trenutačno jedino rješenje povećanja razine sigurnosti dok god se problemi ne riješe strukturalno kroz suradnju različitih dionika, reviziju postojećih i uvođenje vjerodostojnih ograničenja brzine, ugradnju opreme na cestama koja će opraštati vozačeve pogreške, ali i koja će mu onemogućiti prebrzu vožnju. Na kraju krajeva, vjerujem da će Europska komisija direktivom uvesti u sva nova vozila limitatore brzine koji će na temelju GPS baze podataka i kamere na vozilu onemogućiti vozaču da vozi iznad ograničenja brzine. Posebnu pozornost treba obratiti na preventivne aktivnosti i edukacije kroz kurikulume osnovnih i srednjih škola – uvjeren je dr. sc. Luka Novačko.
