Na nedavnoj dodjeli nagrada Porin, od pet nominacija koliko ih je imao, glazbenik J. R. August osvojio je čak tri Porina, i to za novog izvođača godine, a njegov je debitantski album “Dangerous Waters” proglašen albumom godine i najboljim albumom alternativne glazbe. Prethodno je na nezavisnim novinarskim glazbenim nagradama Rock&Off osvojio nagradu također za album godine, za najboljeg novog izvođača te za najboljeg izvođača unutar šire shvaćenog rock žanra. J. R. August je proglašen senzacijom i sjajnim iznenađenjem, no posvećenost i talent su ga godinama, korak po korak, vodile tu gdje je sada. Nikola Vranić, 31-godišnji kantautor koji stoji iza tog imena, bavi se glazbom na različite načine odmalena. Još od 12. godine je svirao klavir u restoranu u kojem mu je radio otac, a kasnije je bio u raznim bendovima, među ostalima u Voodoo Lizards da bi onda počeo pisati i skladati svoju glazbu i, konačno, svirati je i pjevati uz bend i zbor.
Kolegijalno pa i velikodušno ste izjavili da vam je žao što ste i na Porinu i Rock&Off-u osvojili po tri nagrade jer bi vam bilo draže da se to malo raspodijelilo, jer bilo je stvarno odličnih izdanja i glazbenika koji zaslužuju tu nagradu. Koji bi glazbenici dobili vaše Porine?
– Svi oni koji stvaraju kvalitetnu autorsku glazbu, a namjere su im iskrene i čiste. Nabrojit ću samo neke od njih: Porto Morto, Irena Žilić, Lovely Quinces, Ischariotzcky, Pocket Palma, Jonathan, Chui, Nemanja, Lu Jakelić, Luce, Bebe na vole, Denis Katanec i još puno drugih.
Imali ste odmalena svesrdnu podršku roditelja u glazbenom obrazovanju i bavljenju glazbom. Koliko su u glazbi važne okolnosti odrastanja te tada, a i kasnije, materijalni uvjeti?
– Jako dobro pitanje! Smatram da su okolnosti odrastanja i materijalni uvjeti izrazito važni ukoliko je ljubav prema glazbi i intrinzična motivacija da se pojedinac njome bavi na nekom „normalnom“ nivou. Ukoliko je pojedinac ekstremno intrinzično motiviran i voli glazbu više od samog sebe, tada ništa drugo nije važno.
Vaše je glazbeno „prezime“ posveta pokojnom djedu Augustu za kojeg ste rekli da je bio izvrstan pripovjedač. Koje vam je svjetove prenosio?
– To su bez iznimke bile priče o životinjama koje imaju ljudske osobine, dakle basne, koje je on ili izmislio na licu mjesta ili usmenom predajom dobio od svojih predaka.
Vaš EP Tales From the Forest upravo je basnovito pripovijeda o životinjskim likovima. Naslanja li se na te basne koje ste slušali od djeda?
– Da! Upravo sam taj EP i posvetio djedu Augustu. Zanimljivo je da su mi se njegove priče, u kojima je glavni negativni lik uvijek bio crni vuk, toliko uvukle u misli da sam svjesno ili nesvjesno koncipirao taj album na način da se u svakoj pjesmi upravo taj crni vuk pojavljuje u različitim ulogama.
Čovjek se treba stavljati u situacije na koje nije naviknut kako bi mu proradila inspiracija koja nije ništa drugo nego razgovor sa samim sobom, vaša je izjava. Kakve situacije vama potiču inspiraciju?
– Inspiracija je nedokučiva pojava i najzanimljiviji dio stvaranja i prema njoj se odnosim s poštovanjem jer za mene predstavlja svojevrsni dar koji nije nužno s ovog svijeta. Stalno se trudim biti inspiriran jer stalno razmišljam o svijetu unutar sebe i o onome van sebe i uvijek stavljam ideje na papir ili ih snimam. Kada bismo govorili o onoj inspiraciji koja bi se mogla nazvati božanskom, gdje pjesme nastaju bez korigiranja i razmišljanja, a njihovo trajanje je onoliko koliko autoru treba da to zapiše, odsvira i otpjeva, tada ne mogu dati točan odgovor jer ne znam otkud tako nešto dođe. Pretpostavljam iz nesvjesnog, jer često ili sanjam takve pjesme ili mi se čini da sanjam dok ih stvaram.
Moja omiljena vaša pjesma The Brown Troutand the Nightingale posvećena je vodama u Gorskom kotaru koje su ugrožene mini hidroelektranama. Iako su vam pjesme obično izvan prostora i vremena, ekološki angažman kroz muziku vam očito nije dalek?
– Da, ta pjesma je nastala vrlo brzo i inspirirana je situacijom u kojoj sam se našao kada sam u jednom od mnogobrojnih posjeta Gorskom kotaru na jednom od meni omiljenih dijelova jedne rječice vidio svježe napravljenu mini hidrocentralu. Čim je stavljena u pogon osušila je korito te rijeke i uništila većinu životinjskog i biljnog svijeta na tom dijelu. Što se ekološkog angažmana tiče, nikad ne razmišljam o tome na taj način, samo radim ono što mi dođe. Došlo mi je da napišem pjesmu o toj situaciji da sebi olakšam dušu i to sam i napravio. Drago mi je da vam se sviđa pjesma.
S obzirom da predajete engleski u osnovnoj školi te držite i izborni predmet Grupno muziciranje, zanima me kakav je glazbeni ukus djece i kako se on formira?
– Upravo je to i bila tema mog diplomskog rada. Prema istraživanju koje sam proveo, djeca do 4. razreda slušaju djelomično ono što slušaju njihovi roditelji, a djelomično ono što je najpopularnije trenutno u svijetu. Poslije toga, u 5. i 6. razredu, najčešće slušaju jednog izvođača koji zbog ovog ili onog razloga postane najkul izvođač u razredu. U 7. i 8. razredu, kada uđu u pubertet, djeca najčešće sami počinju izabirati glazbu koja im najviše osobno odgovara i zbog svojih preferencija počinju se priklanjati grupama svojih vršnjaka koji također slušaju tu vrstu glazbe.
Glazbenici su naročito pogođeni pandemijom kornavirusa jer su koncertna okupljanja bila zabranjena. No, polako izlazite s datumima nastupa u lipnju. Što bi za glazbenike značilo da pandemija potraje?
– Za glazbenike koji su isključivo glazbenici, za one koji žive od izvođenja glazbe uživo ili kao profesionalni studijski glazbenici, to bi bila katastrofa. Za nas ostale, koje smo uz to i autori glazbe, situacija je bolja. U svakom slučaju, svi mi, i glazbenici i autori, se nadamo da pandemija neće potrajati i da ćemo se vratiti u studio i pred publiku i nastaviti uveseljavati i oplemenjivati i njihove, ali i svoje živote.
