Posljednje riječi Daniela Plainviewa u hvaljenom film Bit će krvi (iz 2007. godine) su: I’m finished! Naftni mogul je gradio godinama svoje carstvo i onda je sve nestalo u par sekunda kad se odlučio nasilno obračunati s moralnim suparnikom, koji ga je skrušeno tražio pomoć, gazeći preko svojih načela. Ovaj filmski finiš neobično se poklapa sa stanjem naftne industrije danas. Giganti poput Shella, British Petroleuma ili Chesapeake Energyja, najvećeg proizvođača nafte hidrauličkim frakturiranjem, trenutno ližu rane nakon koronakrize.
British Petroleum postao je svjetski poznat i ljudima koji naftnu industriju prate površno baš kao što, na primjer, prosječni Nijemac pokazuje interes za reality program Hrvatski izbori 2020, kad je 2010. eksplodirala naftna platforma Deepwater Horizon u vlasništvu tvrtke i onečistila dobar dio južne obale SAD-a. Sad je BP, uz odluku o otpuštanju 10.000 radnika, objavio procjenu po kojoj će cijena goriva ostati niska u desetljećima koja slijede. U kompaniji očekuju da će većina društava tražiti energetsku alternativu nakon koronakrize te da će potražnja za naftom i prerađevinama padati.
Europska unija prva je najavila da će stimulirati ‘zelene’ ekonomske politike, od te odluke SAD vjerojatno dijele samo predsjednički izbori i promjena vlasti (aktualnom predsjedniku Trumpu zelena nije omiljena boja), a Kina se zasad jedina opire, ali i ona će vjerojatno popustiti.
Premda se u povijesti u nekoliko navrata pokazao neozbiljnim, kad su poslovni planovi u pitanju BP ne griješi, a to znači da dolazi vrijeme jeftine nafte. Naravno, za vozače to neće značiti mnogo ako države odluče povećati svoj udio u cijenama goriva. S druge strane, vrijeme ogromnih profita za naftne kompanije je prošlost.
