Svi ljeti tražimo hlad! No u što gledate kada parkirate? Vjerojatno prvo pokušavate uočiti kakvo takvo prihvatljivo parkirno mjesto. Kada se ukaže praznina u prostoru koju bi se dalo popuniti vlastitim vozilom jamačno provjeravate smije li se tu vozilo ostaviti. Dopušteno parkiranje ili nije? Nije naime, zgodno ne zateći vlastito vozilo na mjestu gdje ste ga parkirali, budući ga je odnio pauk ili ga pronaći okićenog prigodnom novčanom kaznom zbog protupropisnog parkiranja. Osobito se strepi od agresivaca ili očajnika kojima ste „zagradili“ izlaz ili stali na mjesto koje oni smatraju samo, jedino i isključivo svojim. Takvi znaju posegnuti za radikalnim metodama, pa vam išarati ključem ili nekim drugim priručnim oštrim predmetom lak na automobilu. Navodno kao upozorenje i kaznu, sve u svrhu edukacije da vam to u buduće ne padne na pamet. To što vas uklanjanje ogrebotina košta kao svetog Petra kajgana, njih ni malo ne dira, naprotiv to im je bila nakana, da zapamtite dan i mjesto i tren kad ste parkirali tamo gdje oni drže da niste smjeli.
Kada se pronađe prikladno parkirno mjesto, ono koje i po svojim gabaritima odgovara vašem vozilu, a i ne smetate nikom, pa čak nije ni nepropisno, rijetko tko zagleda što je u blizini i kakvo je stanje okoline. Konkretno gledate li pod kakvo ste drvo parkirali? Većina nas nema specijalistička znanja s područja botanike, često se stoga ne zna koja je to vrsta drveta no ponekad se vodi računa o smoli na primjer. Smola s drveta nikako nije dobro došla kad je lim u pitanju. Međutim, znate li u kakvom je stanju drvo pod kojim ste parkirali? Tko će i to zagledati? U ljetnim mjesecima dobro dođe bilo kakav hlad, pravi je sretnik onaj tko nađe sjenu kakvog stabla kako bi koristeći njenu blagodat automobil sklonio od sunca! Tako svi mi mislimo, međutim ako stvari krenu kako ne trebaju i te kako će nas se propitkivati jesmo li pregledali stablo i bacili oko na njegovo stanje. Trulo li je, suho li je, hoće li pasti, neće li pasti pod naletom vjetra ili neke treće nevolje? Ukoliko ste u sumnji, ne dvojite, preparkirajte inače ćete si sami biti kriv! Bar djelomično krivi!
Naime, stav je suda kako je: „oštećenik koji je svoj automobil parkirao ispod starog, suhog stabla u vrijeme kada puše jaki, ali uobičajeni vjetar, doprinio je nastanku svoje štete padom tog stabla na njegov automobil“. Takvog je stava Županijski sud u Rijeci u svojoj odluci Gž-1186/2019 od 18. rujna 2019. Sud je naime zaključio u konkretnom slučaju kako je tužitelj znao da je riječ o drvetu koje može biti opasno za njegovo vozilo koje je parkirao upravo ispod tog drveta, a unatoč vjetru koji je postepeno jačao vlasnik ga nije premjestio. Okolnost da je vozilo tamo parkirano jer ne postoji nedostatak parkirnog prostora nije ekskulpirajuća okolnost. Tko vam kriv što nemate gdje parkirati! Vlasniku je na vozilo pala krošnja drveta, oštetila poklopac motora, krov vozila, a i razbila zadnje staklo. Sud je konstatirao kako stav vlasnika vozila da mu nije bilo ni u podsvijesti da bi stablo moglo pasti nije od značaja budući je predmetno stablo opisao kao staro drvo na kojem je trebalo otpiliti usahle i sasušene grane, što prema stajalištu suda jasno ukazuje na činjenicu da svaka prosječna osoba može zaključiti da takvo stablo može predstavljati potencijalnu opasnost, pogotovo kao su vremenske prilike nepovoljne.
Što reći, čovjek mora paziti na sve! Osobito u ovim nestabilnim vremenima. Ljetne oluje, jaki vjetrovi nisu više ni egzotični, a još manje neuobičajeni u našim krajevima, a praksa parkiranja vozila pod drvo bilo da ga je potrebno skloniti od žestokog sunca ili jake tuče više je pravilo nego izuzetak. Očito je da moramo paziti na sve i sva uključujući i stanje stabala pod koja kanimo skloniti vozilo. Podignite stoga koji puta nakon što parkirate svoje vozilo pogled prema nebu, možda ugledate oblačak, a možda trulu granu kojoj prijeti pad pod naletom vjetra!
