Kada je 2017. pokrenuta inicijativa za mapiranjem cjelokupnog morskog dna do 2030., samo je 6 posto bilo mapirano prema suvremenim standardima, a sad je obrađeno gotovo 20 posto.
Projekt, nazvan Seabed 2030, suradnja je između japanske fondacije Nippon i međuvladine organizacije General Bathymetric Chart of Ocean (GEBCO). Taj će projekt pomoći znanstvenicima da bolje razumiju kako tsunami nastaje i koliki porast razine mora možemo očekivati kao rezultat klimatskih promjena. Kompletna karta mogla bi također pomoći gospodarskim granama koje žele eksploatirati naftu, plin i minerale u dubokom moru. Podaci su važni i za telekomunikacijske tvrtke koje polažu podmorske kablove od obale do obale a sve dosad prikupljene karte i podaci dostupne su javnosti.
– Ohrabruje kada vidimo što se sa suradnjom u cijelom svijetu možete postići. Seabed 2030 nastavit će tražiti nova partnerstva i tehnološki napredak – rekao je Jamie McMichael-Phillips, direktor projekta.
Za sada je mapirano područje dvostruko veće od Australije, rekao je McMichael-Phillips. Da bismo shvatili kako dno oceana izgleda, šalju se sonarni zvučni impulsi na morsko dno. Tehnologija zatim izračunava dubinu mjereći koliko vremena treba da se zvuk (ping) vrati na površinu.
Prikupljanje podataka topografije morskog dna u visokoj rezoluciji postaje teže u dubljim vodama. Primjerice, jednom brodu bi trebalo 350 godina da istraži 93 posto svjetskih oceana koji su dublji od 200 metara. Zato projekt skuplja i podatke vlada, akademskih istraživača te komercijalnih brodova. Ubuduće bi se također mogla koristiti plovila bez posada kako bi se smanjilo vrijeme, trošak i radna snaga koja su trenutno potrebna za postizanje uspjeha projekta. Za sada Seabed 2030 procjenjuje da bi ispunjenje cilja projekta 2030. moglo koštati čak 3 milijarde dolara.
