Prvi civilni šef VW-a, Heinrich Nordhoff, bio je autoritativan i konzervativan čovjek s čvrstim uvjerenjem da je Buba savršeno djelo za motorizaciju njemačkog naroda i da nema potrebe za njezinim usavršavanjima ili karoserijskim varijacijama. Zato nas iz današnje perspektive ne treba čuditi činjenica da je cjelokupan razvoj Karmann Ghia Tipa 14 odrađen u najvećoj konspiraciji prije nego je šef doveden pred gotov čin. Nakon što je Wilhelm Karmann stariji uspio Nordhoffu uvaliti uspješan projekt VW Bube kabriolet, želio je na istoj bazi napraviti elegantnu i sportskiju viziju u maniri Porschea 356.
Starog Karmanna smrt je spriječila u ostvarenju nauma, ali je njegov sin nastavio razvoj ideje jednakom strašću. O izradi coupea na bazi Bube Karmann junior imao je više diskusija sa dr. Feuereisenom – voditeljem prodaje, te Ludwigom Boehnerom – šefom razvoja VW-a. Oni su bili suglasni s idejom, ali trebalo je u isto uvjeriti i Nordhoffa! Već od 1952. dr. Karmann je započeo s konstrukcijama u vlastitoj radionici, no ubrzo je shvatio da bi bilo jeftinije potražiti pomoć od glasovitih talijanskih automobilskih kreatora.
U proljeće 1953. na salonu u Ženevi Karmann se prvi puta službeno susreće s Luigi Segreom, direktorom glasovite Carrozzeria Ghia iz Torina. Tu je Karmann svom talijanskom kolegi iznio svoje probleme i rastali su se bez određenog zaključka i dogovora. U jesen 1953. Segre je nazvao Karmanna i predložio sastanak u Parizu na salonu automobila. Nakon prijateljske kavice i kurtoazne razmjene žalopojki o teškim vremenima, Segre je odveo Karmanna u prostore Charlesa Ladouchea, pariškog zastupnika za vozila Chryslera i VW-a.
U njegovoj garaži čekalo je iznenađenje: ljepuškasti coupe čistih i harmoničnih linija u prirodnoj veličini. Za taj atraktivni izgled odgovaraju zapravo dva dizejnera čije ideje je Segre sintetizirao. Virgil Exner i Mario Felice Boano svaki su dali po dio rješenja. Segre je prototip potom vratio na doradu u Torino kako bi dodatno ispeglao previše izražene kuteve na karoseriji, a u listopadu 1953. u najvećoj konspiraciji revidirana verzija transportirana je u Osnabrück. Sredinom studenog Nordhoff je došao na oglede. Prekrasno, ali zasigurno preskupo!? – hladno je komentirao veliki šef. Na pitanje o cijeni Karmann nije imao odgovor. No, Nordhoff je ionako odlučio još iste večeri. Automobil ide u proizvodnju i prodavati će se preko Volkswagenove mreže. Karmann će preuzeti proizvodnju karoserija i završnu montažu te odgovarati za kvalitetu, a iz Wolfsburga će isporučivati šasije s motorima. 14. srpnja 1955. u Kasino Hotelu u Osnabrücku okupili su se prominentni gosti i novinari. Luigi Segre i dr. Wilhelm Karmann predstavili su novitet koji je zapravo još bio bez imena!
Tada je Karmann pri samoj prezentaciji odlučio. Neka bude Volkswagen Karmann Ghia – kao priznanje zajedničkoj uspješnoj suradnji dvaju timova! Ovdje treba naglasiti da je upravo Karmann Ghia bio prvi i jedini velikoserijski proizvod u čijem je imenu bilo sadržano ime radionice koja se tijekom cijele svoje stoljetne egzistencije bavila isključivo proizvodnjom karoserija iz usluge. Karmann Ghia nastala je na bazi podvozja Bube Export, ali zahvaljujući širokoj karoseriji coupe je bio prostraniji od Bube. Stražnja klupa zbog skučenosti prostora i spuštanja krovne konstrukcije tek se uvjetno mogla zvati sjedištima. Prtljažnik je također bila riječ simboličnog značenja. Sprijeda je obujam iznosio 80 litara, a iza stražnje klupe na raspolaganju je bilo dodatnih 180 litara. Čista i elegantna instrumentalna ploča sadržavala je samo tahometar i veliki sat, kojima je od kraja 1957. priključen i pokazivač nivoa goriva. Ništa suvišno i preluksuzno, tražio je Nordhoff asocirajući na prioritet niske cijene. Agregat s početnih 30 KS zasigurno nije nudio obećavajuće performanse, ali ipak se po pitanju brzine distancirao od Bube zahvaljujući aerodinamičnijoj karoseriji. Karmann-Ghia po pitanju mehanike mijenjala se paralelno s unapređenjima koje je donosila VW Buba, a snaga motora je tako evoluirala do najviše 50 KS dovoljnih za 140 km/h.
Krajem 1957. Karmann Ghia predstavljena je i u kabriolet izdanju za čiji dizajn se ponovno pobrinuo Luigi Segre u Torinu. Transformacija u kabrio sa platnenim krovom bila je vrlo jednostavna, a to je ujedno bio i najskuplji VW za zrakom hlađenim motorom! Tijekom petnaestogodišnjeg evolucijskog ciklusa na tržištu, forma karoserije je održavana uglavnom izmjenama svjetlosne signalizacije i branika. U srpnju 1974. sa proizvodnih traka sišla je posljednja Karmann Ghia Tip 14. Bio je to jedan od ukupno 362.601 kupea i 80.881 kabrioleta produciranih od 1955. Od toga je barem polovina završila na inozemnim tržištima – najvećim dijelom u SAD i Kanadi. Zahvaljujući ovom automobilu ime Karmann postalo je poznato u cijelom svijetu, a niti jedan automobil koji je kasnije Karmann proizveo nije stekao takav imidž i takvu karizmu…
