Ne parkiraj na mjestu rezerviranom za osobe s invaliditetom, odatle pauk najčešće kupi! Redovit i „baš fantastičan“ razlog zašto ne parkirati na mjestu rezerviranom za osobe s invaliditetom! Nije razlog što se uzima mjesto nekom doista u potrebi već što strah od pauka čini svoje, a osobito što stoga prijeti udar po džepu i problemi koje aktivnosti pauka obligatorno sa sobom nose.
Teško je nekima razviti senzibilnost u tom pravcu, kad se nije osjetilo što znači 80 ili više posto tjelesnog oštećenja, odnosno oštećenje donjih ekstremiteta 60 ili više posto! Legalno i legitimno pravo na parkiranje na mjesta rezervirana za osobe s invaliditetom imaju osobe sa 80 ili više posto tjelesnog oštećenja, odnosno osobe koje imaju oštećenje donjih ekstremiteta 60 ili više posto
Međutim, nije dostatno samo imati propisani postotak oštećenja. Kao i za sve i za to je potrebno pozabaviti se papirologijom i obnavljati tu papirologiju jer ima ograničen vijek trajanja. Znak pristupačnosti omogućava parkiranje vozila kojima se prevoze osobe s invaliditetom na parkirališna mjesta koja su za tu svrhu posebno obilježena.
Znak pristupačnosti izdaje ured državne uprave u županiji nadležan za promet, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za promet. Nadležno tijelo izdaje rješenje o znaku pristupačnosti na ime osobe s invaliditetom koja ima gore navedeni postotak tjelesnog oštećenja, odnosno na ime udruge osoba s invaliditetom na ograničeni period, razdoblje od pet godina. Paziti valja na rok! Bitno je ne opustiti se i paziti na vrijeme važenja!
Sada slijedi bitno! Ljudima je prirodno kititi se tuđim perjem, ali baš da se tuđi postotak tjelesnog oštećenja koristi u svrhu ležernije osobne svakodnevice i lakšeg iznalaska parkirnog mjesta, doista nije nešto čime bi se itko trebao dičiti! Znak pristupačnosti važi samo kada vozilom upravlja osoba s invaliditetom, tj. osoba navedenog stupnja tjelesnog oštećenja ili se ta osoba nalazi u vozilu! Izrijekom to u propisima piše! Znači: ili baš ta osoba vozi ili je upravo ta osoba u vozilu! Nema treće! Pravo koje proizlazi iz znaka pristupačnosti ne može koristiti osoba koja nije osoba s invaliditetom. Ne, ne može rođak, prijatelj, poznanik posuditi malo vozilo sa istaknutim znakom pristupačnosti kako bi sam skočio obaviti nešto svoje na brzaka ili možda na duži period sve s ciljem da se ne muči oko traženja parkinga nego fino stane na mjesto rezervirano za osobe s invaliditetom. Lakše je kad se ne gubi vrijeme na traženje parkinga, a i ispred ustanova i raznih šoping centara, mjesto namijenjeno parkiranju osoba s invaliditetom u pravilu je tik uz sam ulaz. Posve zgodno zar ne? Ima znak, tko mu što može! Ma nemojte molim vas.
Međutim, ni samim osobama s invaliditetom nije dostatno za parkiranje na ta posebno označena mjesta imati znak pristupačnosti! Moraju ga i istaknuti! Možete doista imati propisani postotak tjelesnog oštećenja, možete doista imati i izdan taj znak pristupačnosti ali što ako ga zaboravite istaknuti! Može li vas zbog te zaboravnosti odnijeti pauk? Može! Naime, ako ne istaknete znak pristupačnosti, kako će pauk znati da ga uopće imate! Drugo pitanje je jeste li u tom slučaju dužni platiti troškove premještanja vozila? Imate sve potrebno, imate tjelesno oštećenje, imate papire, imate znak pristupačnosti, nije problem dokazati! Sud baš nema razumijevanja za zaboravnost! Čak ni ako imate tjelesno oštećenje zbog kojeg vam je izdan znak pristupačnosti, odnosno ako doista imate i valjano izdan važeći znak pristupačnosti! Sud vam doista može odrediti da platite troškove premještanja u opisanom slučaju! Sudovi sude na temelju Ustava, zakona i podzakonskih akata, a u njima piše to što piše! Tako je Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž-3004/14-2 od 10. ožujka 2015. jasno odredio kako je „Tuženica kojoj je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% dužna naknaditi troškove premještanja njezinog osobnog vozila ako je isto bilo parkirano na mjestu rezerviranom za osobe s invaliditetom bez istaknutog znaka pristupačnosti“.
