Uz psihička oboljenja, vozače najčešće pogađaju kardiološke, neurološke i oftalmološke dijagnoze. Bolesti psihe obuhvaćaju psihoze, shizofreniju, shizoafektivni sumanuti poremećaj, odnosno afektivni, kao što su manični, depresivni ili bipolarni.
– U tebi su tri čovjeka: jedan kakav bi želio biti, drugi kakav misliš da jesi i treći kakav si zaista. Tog jedino ne poznaješ – izreka je to koja možda ponajbolje oslikava mentalne bolesti, odnosno psihu. Kad je o tome riječ, u Hrvatskoj su mentalni poremećaji i dijagnoze javno zdravstveni problem i, kako navode u Hrvatskom Zavodu za javno zdravstvo, jedan od izazova u zemlji, ali i svijetu.
Posebice, jer narušeno mentalno zdravlje povećava mortalitet, ali i tjelesna oboljenja. Takvim je osobama smanjena kvaliteta života, narušena im je tzv. subjektivna pažnja, a otprije nekoliko godina su na četvrtome mjestu po vodećim skupinama bolesti. Nemalo pogađaju radno aktivnu populaciju, čiji je ukupan broj kod nas do pet posto registriranih oboljenja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Mentalni poremećaji uključuju niz simptoma i smetnji (nerealni osjećaj stvarnosti, sumnje, osjećaj praćenja, kontrole…), koji osobu psihološki, biološki i socijalno ometaju. Dijagnoza im se postavlja kad su skupovi simptoma relativno teški, dugotrajni i popraćeni smanjenjem funkcionalne sposobnosti ili invaliditetom oboljelog.
Dijagnoze psihičkih bolesti, osim uobičajenih svakodnevnih aktivnosti, mogu osobu trajno ili privremeno onesposobiti i za upravljanje vozilom. Izuzev potonjih, najčešće su to oboljenja iz područja kardiologije, neurologije, a nemalo oftalmologije. Ograničenja sposobnosti vožnje takvim su vozačima ponajprije vremenska, a težinu bolesti ne određuje sama dijagnoza, nego zdravstveno stanje osobe.
O psihičkim bolestima dr. Damir Memić, specijalist medicine rada i sporta iz Ustanove za zdravstvenu skrb Nemetova Prima – Medicina rada kaže:
– Kod kandidata za vozače, ali i vozača psihičke su bolesti ograničavajući faktor pa on može biti ocijenjen kao ograničeno sposoban, privremeno nesposoban ili trajno nesposoban. Izrazito blagi oblici psihičkih bolesti, odnosno izliječene osobe nemaju nikakvih ograničenja.
Akutna ili tzv. aktivna oboljenja, pa tako i ona psihe, kako sam rekao, značajno smanjuju sposobnost upravljanja motornim vozilom i kontraindikacija su za vožnju pa je u naravi takva osoba privremeno nesposobna. Dijagnoze psihe u pravilu obuhvaćaju psihoze, shizofreniju, shizoafektivni sumanuti poremećaj, odnosno afektivni poremećaj kao što su manični, depresivni ili bipolarni.
Kod depresija i bipolarnih poremećaja najčešće se radi o težim stupnjevima bolesti, a u ocjenjivanju sposobnosti takvog vozača važna je i terapija lijekovima koja također može biti kontraindikacija za vožnju (pospanost). Blaže depresivne epizode, anksiozno-depresivni sindrom, blaži fobični poremećaji iziskuju samo ograničenje trajanja zdravstvene sposobnosti vozača.
U slučajevima psihičkih bolesti u tzv. stabilnoj remisiji, postoji samo vremensko ograničenje sposobnosti za upravljanje motornim vozilom. Mišljenje o zdravstvenoj (ne)sposobnosti za upravljanje motornim vozilom, kaže liječnik, daje nadležni psihijatar, a zaključuje specijalist medicine rada. Svaka pojava spomenutih oboljenja ili pogoršanje postojećih iziskuje izvanredni zdravstveni pregled.
Treba znati i da Hrvatska ima državni Registar za psihoze, koji funkcionira kao zdravstveno-statistički instrument za dugoročno i individualno praćenje tako oboljelih osoba. U njima se prate podaci oboljelih s prebivalištem u Hrvatskoj, odnosno oni koji boluju od shizofrenije i shizoafektivnih poremećaja te su liječeni u stacionarnim zdravstvenim ustanovama. Izvor podataka je tzv.Psihijatrijski obrazac, koji se popunjava za svaku osobu koja je bila hospitalizirana zbog mentalnog poremećaja.
Kad je o psihozi riječ, u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, Odjel za mentalne poremećaje, ističu kako “psihoza predstavlja pogrešan doživljaj stvarnosti i ono što nema uporište u njoj”. Halucinacije, odnosno psihotično bolesne ideje mogu se pojaviti kod različitih mentalnih poremećaja poput akutnih psihotičnih poremećaja, paranoidne psihoze, shizofrenije, bipolarnog, shizoafektivnih i drugih poremećaja, odnosno stanja kod djelovanja psihoaktivnih tvari i drugog.
Osobe oboljele od psihoze su spoznajno nekritične i čudno se ponašaju, u nesporazumu su s drugim ljudima i ne nalaze zajednički jezik s okolinom. Psihoze se mogu javiti u jednoj epizodi, odnosno shizofrenija, bipolarni i shizoafektivni poremećaji mogu biti češći i trajati godinama.
Simptomi čak i ne moraju biti izraženi ili mogu biti blagi do umjereni. Među ostalim, ove se bolesti javljaju i zbog biološko-genetske predispozicije, odnosno u trenutku nepovoljne povezanosti između vanjskih psihosocijalnih stresora i kapaciteta osobe da im se odupre.
Pojavnost psihičkih oboljenja kod nas, ponajprije shizofrenije, kreće se od 2,5 do 5,3 oboljela na tisuću stanovnika. Shizofrenija jest dijagnoza koju karakteriziraju slušne halucinacije, “čuju” se jedan ili više glasova koji osobu savjetuju, poručuju joj nešto, komentiraju, razgovaraju… Oboljeli misli da ga prate, kontroliraju i općenito ima iskrivljenu sliku svijeta.
U slučaju anksioznosti, takvi poremećaji nastaju zbog psiholoških, socijalnih i tzv. faktora bioloških uvjeta, odnosno sklonosti toj dijagnozi, kojoj može kumovati i genetika. Kognitivni simptomi anksioznosti su teškoće s pamćenjem, koncentracijom, negativna razmišljanja i očekivanja, briga, problemi s prisjećanjem… Nemalo su to i drhtavica, znojenje, suha usta, osjećaj bockanja po koži, knedla u grlu, trnci u rukama, nesanica, osjećaj gubitka kontrole i dr. Slijede ih tzv. iskustva iz djetinjstva, odnosno izloženost čestom odvajanju od roditelja, kao i način nošenja sa stresom i sl.
Ponajprije to uključuje egzistencijalnu brigu i neizvjesnost, emocionalne teškoće, tjelesne bolesti i velike promjene u životu. Pored lijekova, takve psihičke dijagnoze mogu se liječiti i psihoterapijom ili samopsihoterapijom, a pomoći će i vježbe disanja, relaksacije, odnosno promjena načina razmišljanja koje utječe na anksioznost. Svakako, savjetuju psiholozi, treba (na)učiti bolji način svladavanja stresa od postojećeg, kao i razumijevanje zašto nastaje i koja je povezanost tjeskobe s događajima iz mladosti. Spomenuto može umanjiti anksiozne poremećaje u koje spadaju socijalna fobija, panični poremećaj, opsesivno-kompulzivni, post traumatski stresni sindrom (PTSP ) i dr.
Oboljenja poput navedenih treba tražiti i među značajnim brojem vozača koji vozilom mogu upravljati tek uz sustavnu liječničku kontrolu bolesti.To više jer iznenadni napadaj panike može biti velika prijetnja na cesti, a problem je što su mnogi vozači itekako neodgovorni. Unazad nekoliko godina, kako doznajemo, liječnik je imao zabilježena dva slučaja Alzheimera gotovo izgubljenih s realitetom, te jedan početne dijagnoze te bolesti, za koju je neurolog ustvrdio kako su vozaču očuvane moždane funkcije pa on nije isključen iz prometa.
Dr. Memić o psihičkim oboljenjima još kaže:
– U slučajevima Alzheimera i drugih bolesti poput demencija te organskih duševnih poremećaja i organskih poremećaja, zdravstvena sposobnost za vožnju postoji samo u početnom, blagom stadiju bolesti. Takvi vozači se šalju na detaljno kliničko-psihološko ispitivanje zbog procjene sposobnosti upravljanja motornim vozilom. Kako početni stadiji prolaze neprimjetno, dijagnoza tzv. senilnih demencija se najčešće postavlja u manifestnom stadiju, što znači da je već nastupila trajna nesposobnost za vožnju.
Kao ograničavajuće faktore u upravljanju vozilom treba još spomenuti granične poremećaje osobnosti, antisocijalno ponašanje, emocionalnu nestabilnost, poremećaje pažnje i koncentracije. Ograničenja u sposobnosti upravljanja motornim vozilom u ovim slučajevima važe dok god postoje navedene promjene.
Prema riječima dr. Memića, značajnijih promjena u Pravilniku o zdravstvenim pregledima vozača u zadnje dvije godine nije bilo. Izuzev da se obaveza prijave njegova promijenjenog zdravstvenog stanja, uz liječnika, obavlja i uz pomoć Centralnog zdravstvenog informacijskog sustava Republike Hrvatske (CEZIH).
Trajanje važeće vozačke dozvole, ističe on, najdulje je deset godina, a njezino vremensko ograničenje, pak, kreće se od jedne do deset godina, što ovisi o zdravstvenom stanju vozača.
Najčešći razlozi za trajnu nesposobnost kod starijih vozača su nezadovoljavajuće vidne, odnosno kognitivne i psihomotoričke sposobnosti. Treba znati i da se u nekim slučajevima, pored vremenskog, daje i ograničenje tzv. radijusa kretanja. Tad ponajprije starija osoba može vozilom otići, primjerice, do liječnika ili trgovine.
Kako doznajemo, cijene prvog pregleda za vozače A i B kategorije u Poliklinikama su različite i startaju od 250 kuna na više, kao i produljenje istovjetne vozačke dozvole zbog vida (naočale, leće). Naručivati se može i on line.
