Novitet mora biti niske siluete, širok, vrlo brz, elegantan i luksuzan, ugodan oku kao talijanski proizvodi, ali senzibilniji i tiši od njih uz više prostora za putnike i prtljagu te svakako s lakim ulaskom u sam automobil! Tako je glasio projektni zadatak za Malcoma Sayera i Sir Williama Lyonsa te su upravo to glavne vrijedosti budućeg Jaguara XJ-S koji je morao biti ponos cijelog BLMC-a. Projekt XJ27 nije imao lak zadatak – literarno je morao biti adekvatna zamijena za Jaguar E type, a koji je u međuvremenu postao institucija na automobilskom tržištu. Lyons i Sayer ujedinili su znanje i iskustvo u cilju ponovnog definiranja pojma Grand Sports Tourer.
Nastanak budućeg XJ-S modela treba promatrati i sa aspekta turbulentnih odnosa u engleskoj auto industriji u kontekstu sinergije marki u korporacije, tako da je interesantno napomenuti da je tijekom proizvodnje modela XJ-S marka čak pet puta mijenjala vlasničku strukturu! Sir William Lyons je bio glavna pokretačka snaga i autoritet u Jaguaru, a XJ-S zadnji je projekt u kojem je dao svoj osobni doprinos prije umirovljenja. Lyons i Sayer aerodinamiku budućeg sportaša optimizirali su već krajem šezdesetih u aerodinamičnom tunelu daleko nadmašivši E type i novi XJ! Derek Thorpe i Oliver Winterbottom finalizirali su kasnije karoseriju XJ-S-a, uz što je posljednje brušenje odradio i studio Vignale pa je tako sportaš dobio dijelom i talijanski štih.
Kako bi se uspijelo minimizirati troškove proizvodnje odlučeno je da XJ-S koristi za petnaestak centimetara skraćenu platformu novog salona XJ. Mehanika je većim dijelom bila identična na oba automobila, uz nužne izmjene koje su morale biti poduzete s intencijom maksimalnog prigušivanja buke i održavanja sigurnosti s obzirom da se radilo o sportašu vrhunskih performansi. Karoseriju je proizvodila tvrtka Pressed Stell Fisher u pogonima u Castle Bromwichu i težila je svega 327 kg. Radilo se o čeličnoj monocoque konstrukciji koja je zadovoljavala najnovije sigurnosne norme u Americi i Europi. Jedan od unikuma na europskom tržištu bila je ugradnja Menasco hidrauličnog „amortizera“ ugrađenog u oba branika, a koji je apsorbirao udarce do 8 km/h bez oštećenja. Nakon tridesetak minuta potonji bi se sam vratio u prvobitnu poziciju obavivši svoju funkciju. Po prvi je puta Jaguar zbog sigurnosti rezervoar goriva smjestio iza stražnjih sjedišta, iznad stražnjeg ovjesa. Tu je bio i poseban osigurač u slučaju pojave vatre, koji bi automatski isključio strujni krug s crpkom za gorivo.
Potpuno novi dizajnerski izričaj Jaguara kod XJ-S iznenadio je mnoge ljubitelje tradicionalnih vrijednosti marke. Kod ovog 2+2 sportaša na prvi ste pogled teško mogli prepoznati da se radi o Jaguaru. Automobil je bio bez imalo kroma, bez prepoznatljive figurice Jaguara, sa sasvim novom konfiguracijom prednjih svjetala, neprepoznatljivom maskom hladnjaka s malom plastičnom značkom marke što se sve utopilo u tipičan stil sedamdesetih na tržištu… Automobilom je dominirao dugački poklopac motora na koji se nastavljala kabina za putnike te bi sve završavalo kontraverznom izvedbom stražnjeg dijela s dva uvjetna bočna repa između kojih je uglavljeno stražnje staklo i poduži poklopac iznimno prostranog prtljažnika . Jaguar je predstavio novi XJ-S 1975. u jeku naftne krize i bio je to najskuplji, najekskluzivniji i najbrži serijski proizvod u povijesti marke. Uz to bio je najtiši, najudobniji i najluksuzniji sportski automobil visokih performansi na svjetskom tržištu!
Jaguar XJ-S bio je najavljivan kao četverosjed, ali je naposlijetku kupe iza oznake 2+2 formalno bio tek dvosjed s pomoćnim sjedištima straga. Interijer je bio oblikovan s isključivim ciljem osiguranja vlasniku najvišeg mogućeg stupnja ugode luksuza, udobnosti i beskrajne tišine! Vozač je uživao u masivnim kožnim sjedalima, a jedino razočaranje u novitetu bio je kokpit bez drva i kože. Instrumentalna ploča u crnom vinilu bila je trendovski i sigurnosni danak tržištu te privremeno raskidanje s tradicijom ugradnje drvenih detalja. Za odgovarajuće performanse u početku se brinuo V12 benzinski motor obujma 5,3 litre sa 285 KS, a 1983. je XJ-S dobio drugu motornu opciju u vidu rednog šesticilindarskog agregata obujma 3,6 litre (kasnije 4,0 litre) . Novi AJ6 (Advanced Jaguar Six) postati će baza za cijeli niz motora Jaguara koji će tek slijediti. Bio je to prvi novi šesticildarski agragat nakon XK koji je predstavljen daleke 1948. XJ-S Cabriolet bio je neobična izvedba nastala 1983. u biti rezanjem dijela krova kupea i izmještanjem stražnjih sjedišta. Bila je to neobična kombinacija targa krova i cabrioleta koji se proizvodio na čak tri lokacije.
Još od predstavljanja XJ-S 1975. postojala je ideja izrade S tipa bez krova, a u čiju realizaciju se krenulo tek desetljeće kasnije. Jaguar je formirao interni multidisciplinarni projektni tim od 12 ljudi iz svih odjela tvrtke koji je koordinirao razvoj projekta do realizacije. Njemački Karmann je za Jaguar razvio alate i sistem pokretnog krova za Jaguar XJ-S Convertible. Na karoseriji Convertiblea je u odnosu na kupe bilo 108 novih dijelova i 48 modificiranih, a aerodinamika je bila gotovo jednaka. Convertible je 1988. uz atraktivnost donio i visoku cijenu, koja ga je iznova učinila najskupljim „velikoserijskim“ proizvodom Jaguara u povijesti! Pokretali su ga V12 i šestcilindarski motori.
U cilju povećanja prodaje Jaguar je osamdesetih XJ-S poslao na europska sportska natjecanja. S obzirom na nedostatak kućne natjecateljske ekipe pomoć je tražena kod TWR-a (Tom Walkinshaw Racing). Natjecateljski XJR V12 raspolagao je sa 450 KS i u idućih nekoliko godina dosegao je pobjednički status.
Sa XJ-S i XJ12 1996. godine u povijest je otišao i V12 motor u Jaguar automobilima nakon 26 godina egzistencije na tržištu i ukupno proizvedenih 161.996 jedinica! XJ-S završio je svoju misiju 1996. uz tek jedan značajniji redizajn tijekom 21 godine i nakon ukupno 115.413 proizvedenih primjeraka.
