MG, Jaguar i Austin Healey bili su svojedobno trn u oku predsjednika Volva Assara Gabrielssona koji je s ljubomorom promatrao uspjeh tih malih sportaša u Americi. Tamo je Volvo 1953. prvi puta stigao s modelom PV444, a tek 11. siječnja 1960. proslavljaju izvoz 50.000-tog Volva prodanog preko velike bare. Klasična limunzina nikako nije bila san Amerikanaca koji su ludovali k tome i za domaćom Corvettom.
Gabrielsson je isforsirao za 1954. godinu sportski P1900 s stakloplastičnom karoserijom i zajedno s njime godinu kasnije otišao u mirovinu bez komercijalizacije te ideje, makar se Amerikancima vrlo dopala. Nasljednik Gunnar Engellau bio je sistematičniji i oprezniji.
– Volvo kao svjetska marka mora imati jedan sportski automobil u programu zbog svog imagea – govorio je Engellau. Na dizajnu kupea zajednički su poradili Frua i Ghia, a finalni izgled amenovao je Pelle Petterson. Njegov otac Helmer Petterson bio je odgovoran za limunzinu PV 444, a mladom Pelleu je to bio prvi i posljednji rad u autoindustriji (uz koncept NSU Prinz 4) nakon čega se posvećuje isključivo industrijskom dizajnu.
P1800 bio je klasični sportski coupe s dugim poklopcem motora, kratkom i niskom linijom krova te kratkom stražnjicom. To što je malo vukao na Ferrari 250 GT bilo je pozitivno, a kao tehnička baza poslužio je Volvo Amazon. Zbog prekapacitiranosti pogona Volvo je za proizvodnju morao naći partnera. Jedino rješenje je bila tvrtka Pressed Steel Company u Engleskoj koja je na dvije godine preuzela proizvodnju karoserija u tvornici u škotskom Linwoodu. Paralelno s njima Volvo je dogovorio inicijalno i završnu montažu s tvrtkom Jensen koja je auto montirala, od mehaničkih komponenti koje su stizale iz Švedske. P1800 bio je pravi internacionalac. Engleski Dunlop je isporučivao kočnice, Lucas električne komponente, njemački Bosch elektropokretač, a dijelovi stražnjeg ovjesa dolazili su čak iz Amerike!
Opremom i luksuzom sportski Volvo deklasirao je njemačke i engleske konkurente. S obzirom da Volvo nikada nije bio zadovoljan željenom kvalitetom kooperanata 1963. je kompletna proizvodnja karoserije i montaža preseljena u Švedsku u nove pogone, kada je kupe dobio i slovo S pa postaje P 1800 S. Kao tehnička baza za sportaša poslužila je solidna mehanika limunzine Volvo Amazon P120 čiji je i četverocilindrični motor B18B obujma 1,8 litara davao sasvim solidnih 100 KS kod bazne verzije opremljene s dva rasplinjača, a kod 1800 S švedski sportaš s ugrađenim motorom oznake B20B raspolagao je sa 118 KS. U evolucijskom ciklusu po pitanju motora 1969. dolazi u komercijalizaciju model 1800 E, opremljen elektronskim ubrizgavanjem goriva Bosch, koji je raspolagao sa 130 KS. Cijenom je P1800 bio tek 20 posto jeftiniji od Mercedesa SL – Pagode.
Ovaj Volvo upisan je u povijest i kao prvi svjetski sportski kupe sa sigurnosnim pojasevima u tri točke za sve putnike (u ovom slučaju bilo ih je četvoro). Svoju popularnost ovaj automobil može zahvaliti i Rogeru Mooreu koji ga je početkom šezdesetih vozio u TV serijalu The Saint/Svetac. Još je jedan interesantan detalj bio 1971. predstavljen Volvo 1800 ES, preteča moderne koncepcije karoserije popularno nazvane Shooting Brakes. Ova neobična karoserijska izvedba pažnju je plijenila staklenim vratima prtljažnika. Do 1972. proizvedeno je ukupno 47.855 primjeraka Volva 1800, od čega je 39.777 primjeraka u kupe izvedbi uz ostatak kao ES. Na tražištu klasika ovo je najtraženiji i najskuplji Volvo oldtimer svih vremena. Cijena se za vrhunske primjerke penje i do 50.000 Eura!
