Pješaci su slabiji sudionici u prometu a vi u rukama držite volan „opasne stvari“. Zakon a i sudska praksa na strani su pješaka. Manje-više uvijek tu postoji podijeljena odgovornost. Vaš doprinos je uvijek u nekom pozitivnom postotku. Nikako se dočepati 0% doprinosa vozača naletu na pješaka i nevinosti. Međutim, nedavna odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokazuje i da je to moguće.
Automobil je opasna stvar a vlasnik opasne stvari se oslobađa odgovornosti zbog isključive radnje oštećenika! Akcent je na dvije fraze i to: „obratiti pažnju“ i „osobit oprez“. Znate s druge strane kakvi su ljudi, svatko frazi pridaje sadržaj kakav njemu odgovara. Zakon eto propisuje kako je vozač je dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik. Sto vozača sto interpretacija riječi „stupati“! Nadalje, kad prilazi obilježenome pješačkom prijelazu, vozač mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da, u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza. Onda stiže odredba koja kaže kako na dijelu ceste po kojem se kreću djeca, osobe s invaliditetom, starije i nemoćne osobe ili su postavljeni prometni znakovi o sudjelovanju tih osoba u prometu, vozač je dužan voziti s osobitim oprezom, takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe.
Kada prosječan vozač ovo sve uzme u obzir, teško da će dokazati postojanje svog osobitog opreza i dužno obraćanje pažnje.
Međutim, iako vam se čini da ne možete dokazati svoju apsolutnu nevinost kad je pješak u pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 81/2017-2 od 9. rujna 2020 iznio je kako se: „Vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti zbog isključive radnje oštećenika – pješaka koji postupa krajnje nepredvidljivo i neoprezno, u situaciji kada oštećenik koji hoda po nogostupu uz kolnik naglo stupi na kolnik da bi prešao cestu na mjestu gdje nema pješačkog prijelaza, bez da pogleda u lijevu stranu s koje nailazi vozilo, na prometnoj državnoj cesti, a osiguranik oštećenika posljedice radnje oštećenika nije mogao otkloniti iako je brzo reagirao kočenjem, vozio ispod dopuštene brzine, i u svemu postupio kako treba“.
Nemojte put do nevinosti shvaćati olako. Ovoj odluci Vrhovnog suda prethodio je postupak pred nižestupanjskim sudovima pri čemu je prvostupanjski sud sudio posve drugačije. Naime u svojoj je presudi prvostupanjski sud utvrdio da je pješak vrlo neoprezno i nepromišljeno krenuo u prelaženje kolnika, zbog čega njegova suodgovornost za nastanak štetnog događaja iznosi 50%. S druge strane, vozač je trebao biti krajnje oprezan jer mu se u vožnji približavao pješak starije životne dobi koji je hodao nogostupom prema kolniku, zbog čega je suodgovornost tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%. Pazite, u prvom stupnju bili su vozač i pješak krivi i odgovorni pola pola! Istu tu situaciju Županijski sud je kao i Vrhovni procijenio i ocijenio posve drugačije i utvrdio isključivu odgovornost pješaka. Vozač posve nevin. Činjenice u tom predmetu nisu bile sporne. Na mjestu gdje se dogodila prometna nezgoda brzina kretanja ograničena je na 50 km/h, dok je procijenjena brzina vozila u trenutku naleta na pješaka bila između 35 – 40 km/h. Pješak se prije silaska na kolnik kretao nogostupom uz kolnik, a nije se prethodno uvjerio nailazi li koje vozilo iz smjera iz kojeg je dolazio osiguranik tuženika, iako se u konkretnom slučaju radi o državnoj cesti na kojoj je u ljetnoj sezoni veća frekvencija prometa U konačnici je dakle od strane Vrhovnog suda utvrđeno kako je vozačev doprinos nastalom štetnom događaju 0%! Važna je bila brzina vožnje, koja je bila niža od ograničenja.
