Svemu jednom dođe kraj. Tako je to i s lijepim i manje lijepim, ružnim stvarima. Uglavnom kad je nešto dobro, lijepo i nama osobno korisno, taj se period lagodnosti okonča u tili čas, a kad su loše i po nas pogubne stvari u igri, traje vječnost!
Tako se barem čini, zar ne? Upravo je tako i sa zakonima, zakonskim odredbama, kaznama i kažnjavanjem! Kad se donese neki zakon koji nam kaznama prijeti, uvijek se nastoji iznaći neki modalitet, neka u njemu tanka, uska pukotina koja omogućuje da se sankcija nekako zaobiđe ili ublaži. Znate kako naši ljudi rado hvataju krivine i obilno te temeljito koriste zakonske praznine. Ako je zakonodavcu promaklo da začepi svaku, makar i potencijalnu pukotinu koja omogućuje tumačenje, izvrgavanje zakonske odredbe u našu korist, ta će se pukotina malo po malo proširiti u zakonsku rupu impresivne veličine. Koristit će je svi, naime, ovdje su kod nas ljudi široke ruke. Tako rado i bez fige u džepu šire i prenose spoznaje o izbjegavanju kazni i zavlačenju sudskih postupaka.
Najzorniji primjer takvog obilnog i temeljitog korištenja zakonske pukotine bila je dostava vjerodostojnih podataka o vozaču. Preciznije, dostava vjerodostojnih podataka o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prometnog prekršaja. Znate one situacije kad vaše vozilo uhvati radar, kamera, a onda nakon nekoliko dana, tjedana ili mjeseci stigne pismo u kojem vas obavještavaju da je dana tog i tog vašim vozilom registarske oznake te i te počinjen prometni prekršaj, pa vas pozivaju da dostavite vjerodostojan podatak o osobi koja je tad upravljala vozilom u vašem vlasništvu. Naravno da je navedeno i kakva vam kazna slijedi ako se oglušite o taj poziv i ne dostavite podatak! Obavijest o obvezi dostave podataka o osobi kojoj je vozilo kritične zgode bilo dano na upravljanje, popunite formular, drugim riječima rečeno!
Što su vlasnici vozila, kojima je to pismeno bilo uručeno masovno činili? Sve! Sve i svašta da postignu efekt “vuk sit, a koza cijela”! Uredno bi naveli kako se ne mogu ni uz najbolju volju sjetiti tko je u to doba toga dana upravljao njihovim vozilom. Zatim slijedi dostava vjerodostojnih podataka tri, četiri pa i pet osoba. Suprug, djeca, punac, punica, susjed, ujak, nećak, dostave se njihovi podaci jer su svi oni potencijalni korisnici vašeg vozila i baš su mogli tog dana realno voziti, a tko je od njih doista bio, tu su policija i sud pa neka utvrđuju. Vi ste svoju obvezu ispunili, uredno upisali njihove podatke, zbog toga vas kazniti ne mogu, a “naganjanje” ovih imenovanih i pobrojanih očekujete da će trajati i trajati. Osobito je “dragocjeno” imati nekog tko se, eto, netom preselio u inozemstvo ili tamo živi, Irska, Švedska, Bosna i Hercegovina, pa neka se njima tamo pozivi “isporučuju”. Svi su računali kako nema šanse da će se nadležna tijela baviti ljudima “u tuđini”, njih pozivati i njima uredno uručivati pozive!
Tako se ovdje godinama rješavao “problem” dostave vjerodostojnih podataka o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.
Ponekad je to zvučalo doista nadrealno. Teško da pet osoba pretendira na ključeve vašeg automobila i žustro se svakodnevno prepire na koga je red da u određeno vrijeme njime upravlja. Opća jagma teško da vlada u toj mjeri da se “bitke vode” tko će se prvi volana vozila vašeg dočepati. Nije baš da se “izvlači šibica” niti da se ime sretnog dobitnika slavodobitno proglašava. No s druge strane, doista postoje obitelji koje nemaju za tri automobila i tri “registracije godišnje”, a čine ih tri generacije, svaka s po nekoliko članova koji se mogu podičiti valjanom vozačkom dozvolom. Tu se zaista automobil “dijeli”, rasporedi se usklađuju i kako kome treba tako za volan sjeda.
Činjenica jest da je u takvim slučajevima doista teško identificirati iz prve tko je prije koji mjesec, određenog dana u određeno vrijeme, vozio vaše vozilo i njime počinio prekršaj. Budimo realni, mnogi od nas i te kako se trebaju zamisliti kad ih netko pita gdje su bili prošlog četvrtka i što je prekjučer bilo za ručak,
Bilo kako bilo, većinom je sudska praksa bila takva da su prvostupanjski sudovi doista prihvaćali dostavu podataka od strane vlasnika vozila o više osoba koje su toga dana upravljale njihovim vozilima, odnosno koje su potencijalno mogle upravljati njihovim vozilima kao ispunjenje obveze vlasnika vozila. To je opravdavano time da se vlasnik vozila nakon proteka određenog vremena doista ne mora sjećati tko je upravo kritične prigode upravljao njegovim vozilom, što je imalo za posljedicu povećani broj oslobađajućih presuda. Takav je stav bio primjerice zauzet u presudama Visokog prekršajnog suda RH, broj: Pž-9807/2011 od 17. rujna 2013. te broj: Pž-4427/2012 od 23. listopada 2014.
Međutim, kao što je uvodno rečeno, svemu jednom dođe kraj. Vozači su se “domislili” kako izigrati zakon, a zakonodavac je tome odlučio stati na kraj! Što da vam kažemo? Nema više, tko se okoristio ovom zakonskom “pukotinom”, okoristio se.
Vi otkrili rupu u zakonu, a zakonodavac je zatvorio! Kako? Lijepo, izmjenama i dopunama zakona! Sad zakonska odredba glasi ovako: “Vlasnik vozila dužan je, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje”. Znači, izričito se navodi kako dostava podataka više osoba “ne prolazi”! Ne prolazi nekažnjeno!
Pitate se pa od kada je to? Tome vam je tako od 1. kolovoza 2019. Nije to baš najnovijeg datuma. Mnogi nisu ni “zarezali” ni uočili ovu izmjenu. Postoje, doduše, neosporno olakotne okolnosti za to. To se dogodilo u drugoj polovici 2019., a sljedeća 2020. svima je nekako prošla u magli. U slalomu uzrokovanim koronom, maskama, dezinficijensima, izolacijom, samoizolacijom, karantenama, propusnicama, potresima, nekako je brojnim vlasnicima vozila promakla ova zakonska izmjena. Osim toga, budimo realni, kad su na snagu stupile te izmjene i dopune, svi su bili fokusirani na drastične novčane kazne koje su stigle sa zakonskim izmjenama. Dokidanje mogućnosti da se izbjegne prekršajna odgovornost dostavom “čitavog podužeg” popisa vjerodostojnih podataka o osobama koje su u vrijeme počinjenja prekršaja mogle upravljati vozilom evidentno je tiho i nečujno prošla ispod radara. Uglavnom, nema više! Zakonska rupa je zatvorena.
