Spomene li se termin – rasizam, svi ćemo na karti svijeta prstima tražiti južne savezne države SAD-a, zaboravljajući da predrasude tinjaju i plamte gotovo posvuda. Nelagoda zbog drugačijih u okolini može biti osobna, ali i sistemska pa je izvrstan serijal britanskog redatelja Stevea McQueena (12 godina ropstva, Shame, Glad…) Malena sjekira prilika da vidimo kako su ravnopravnost u britanskom društvu sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća pokušali izboriti pripadnici karipske zajednice.
U pet sadržajno nepovezanih epizoda (Mangrove, Lovers Rock, Red, White and Blue, Alex Wheatle i Education) struji jedna definirajuća misao, ona o getoiziranim ljudima tamne puti i njihovom pokušaju da dokažu jednakopravnost.
O kvaliteti serijala svjedoči često referenciranje kritičara na Dekalog legendarnoga poljskog filmaša Krzysztofa Kieślowskog, koji je božje zapovijedi transponirao u deset životnih priča. McQueen je u 12 godina ropstva povremeno kalkulantski tražio vještu izlaznu strategiju za rasne probleme kako se nitko ne bi ljutio ili osjećao povrijeđenim. U Malenoj sjekiri toga nema, ovdje autor precizno citira život uz jasnu umjetničku viziju. Dragulj u kruni ove nadahnute pentalogije je 75-minutna epizoda Lovers Rock, neodoljivi vizualno-auditivni ekspoze jednog tuluma u kojem se s minimalnim scenarističkim zahvatima i u skromnom vremenskom okviru odvija cijeli univerzum razočaranja, rasizma, nasilja, ljubavi i strasti.
Malenu sjekiru možete gledati na HBO-u.
