Čak i u dobi od 14 godina, jedno od troje djece loše odmjerava rizik prelaska ulice i sklono je donošenju pogrešnih odluka, pokazuje istraživanje Centra za istraživanje nesreća pri Njemačkom udruženju osiguravatelja. Cilj projekta bio je steći razumijevanje kvalitete i opsega prometnih kognitivnih sposobnosti među djecom od 5 do 14 godina. Ukupno 183 djece u dobi između 5 i 14 godina sudjelovalo je u istraživanju. Tijekom prvog eksperimenta cilj je bio promatrati obrasce odlučivanja djece kada prelaziti cestu u stvarnom životu (cesta s dvije trake). U svakom se pokusu vozilo (osobni automobil) približavalo s desne ili lijeve strane konstantnom brzinom od 50 km/h. Na različitim udaljenostima između automobila i djeteta (velika udaljenost = moguć prijelaz, srednja udaljenost = prijelaz moguć samo s rizikom, kratka udaljenost = prijelaz nije moguć) oglasio se signal. Na temelju tih signala djeca su odlučila hoće li prelaziti cestu ili ne.
Druga studija bila je laboratorijski eksperiment kako bi se proširio nalaz terenskog istraživanja putem računalno animiranih prometnih situacija. U to su dodani automobili pri brzini od 30 km/h, 60 km/h i te vozila koja ubrzavaju od 20 do 50 km/h, kao i veliko teretno vozilo. Na različitim udaljenostima između automobila i djeteta oglasio se signal na temelju kojeg je dijete odlučilo hoće li prijeći pritiskom na gumb. U trećoj studiji registrirane su tri različite komponente kapaciteta raspona pažnje uz pomoć standardiziranih računalnih psiholoških testova (TAP, KiTAP). Djeca su zamoljena da prosuđuju različite prometne scene s različitim potencijalnim opasnostima.
U terenskom pokusu, kao i u laboratorijskom pokusu, čak je i trećina starije djeca (13 – 14 godina) često donosila pogrešne i rizične odluke. S povećanjem dobi, odlučivanje se poboljšavalo uglavnom u testiranju s dolaskom automobila s lijeve strane. Kad se automobil približi s desne strane, postupak donošenja odluka je teži jer se mora uzeti u obzir druga traka. U tom kontekstu, djeci je potrebno znatno duže vrijeme da se odluče. Pri brzini od 30 km/h djeca najčešće donose ispravnu odluku o prelasku u usporedbi s 50 km/h, 60 km/h i ubrzanjem od 20 do 50 km/h. Međutim, spremnost za prijelaz povezana je s više rizičnih i pogrešnih odluka.
Što je dijete starije, to je pogled dulje bio usmjeren na područja relevantna za donošenje odluka i kraće je vrijeme reakcije. Testiranje percepcije opasnosti u prometu otkrilo je da djeca u dobi od 7 do 8 godina već imaju različitu percepciju opasnosti. Djeca s većom percepcijom opasnosti dulje razmišljaju, ali rijetko donose bolje odluke.
Ovi rezultati pokazuju da je potrebna dodatna edukacija djece, ali i oprez vozača.
