Volkswagen je 1965. odlučio na tržište vratiti ime Audi. Svoj remake Audi može u tom kontekstu zahvaliti ponajprije Ludwigu Krausu, disidentu iz Daimler Benza, koji je 1963. došao u Auto Union kao direktor razvoja i tu potpisao upravo najznačajnije prvijence novog Audija: modele Audi 60, 72, 80, Super 90, 100 i 50. Novi Audi označio je i kraj proizvodnje dvotaktnih motora u Auto Unionu, a tu se javila prva ideja o razvoju adekvatnog kabrioleta koji bi marki vratio staru predratnu slavu. Ideja je ovaj puta došla od glasovite njemačke karoserijske tvrtke Karmann. Za Audi su 1969. na bazi Audija 100 napravili Audi 100 LS Cabriolet. Elegantni automobil imao je četiri sjedišta i platnenim krovom se već tada upravljalo uz elektro-hidrauličku pomoć. Nažalost, projekt je ostao u fazi prototipa bez izgledne budućnosti.
Kao baza za novi serijski kabriolet marke poslužio je potom Audi 80 i to onaj treće generacije označen kao B3, a za njega je karakteristično da je to konačno prvi Audi koji nije imao krvne veze sa Passatom. Aerodinamična linija sa koeficijentom otpora zraka od svega 0,29 postavila je visoko ljestvicu konkurentnom Mercedesu u premium srednjoj klasi na tržištu. Motor je umjesto poprečno prvi puta postavljen uzdužno, a i ovdje je u ponudi Audi 90 koji se osim boljom opremom isticao i motorom sa pet cilindara. Novost koju ovaj automobil donosi na tržište je u potpunosti pocinčana čelična karoserija, što je bio jedinstveni slučaj u toj klasi. Drugi detalj sigurnosne prirode bio je sistem procon-ten (programmed contraction i tension). Nakon što je 1987. predstavljen novi Audi Quattro, godinu kasnije predstavljen je i nasljednik Audija Coupe GT. Novi Audi Coupe imao je zaobljeniju i elegantniju karoseriju, ali je zato počivao na mehanici prethodnika. Audi Coupe poslužio je tada dizajnerima Gerhardu Pfefferleu i Peteru Schreyeru za izradu prototipa kabrioleta predstavljenog javnosti na salonu automobila u Frankfurtu 1989. Elegantni koncept označio je povratak u ligu kabrioleta sa četiri sjedišta gdje je ozbiljnija konkurencija bila jedino Mercedes W124 i BMW serija 3.
Novitet je bio specifičan po činjenici da je imao ugrađena posebna sjedišta sa integriranim sigurnosnim pojasevima, a što je trebalo garantirati visoku sigurnost putnicima u otvorenom automobilu i bez roll bara. Iz tog razloga sjedišta su bila posebno ojačana, kao i podnica automobila u kojoj su bile učvršćene tračnice po kojima su klizila sjedišta. Iznimno pozitivna reakcija publike ohrabrila je vodstvo Audija na čelu sa Ferdinandom Piëchom da odobri serijsku proizvodnju Audija Cabriolet. Nakon Nakon Ur-quattra predstavljenog 1980. i Audija V8 predstavljenog 1988. marka je bila spremna i na svoj treći ekskluzivni premium na tržištu.
Premda je nastao na bazi kupea, Audi Cabriolet bio je u potpunosti samosvojan automobil. Masivna sjedišta bila su nisko postavljena tako da su putnici u njima uživali bez pretjeranog vjetra u kosi što je bio rezultat odlične aerodinamike i odlično postavljenog vjetrobranskog stakla čiji je okvir bio izrađen od poliranog aluminija što je dodatno naglašavalo luksuz. Za krov se pobrinula ekipa iz Porschea: Bio je platneni i u početnoj fazi vozač ga je ručno rasklapao i sklapao, a od 1993. tu funkciju obavljao elektro-hidraulični spreg. Stražnje staklo na krovu bilo je od prozirne plastike koja je bila ljepljena na platno i po potrebi se jednostavno i uz male troškove mijenjala. Cabriolet je imao u serijskoj opremi električne podizače svih stakala, tako da ste jednostavno mogli riješiti eventualno neugodno kovitlanje zraka. Uz doplatu kasnije se mogao naručiti i hard top. S obzirom na sklopivi krov koji je zauzimao dio prtljažnika, u odnosu na kupe (312 litara) kod Cabrioleta je prtljažnik smanjen na 250 litara.
Cabriolet je slijedio sve napredne karakteristike modela 80. U potpunosti pocinčana karoserija i procon-ten sistem bili su i ovdje uključeni, a radi ojačanja karoserije kabriolet je imao ojačanu čeličnu strukturu koja je zbog svojeg inovativnog izgleda prozvana jelenjim rogovima. U startu prodaje u ponudi je bio petcilindarski 2,3-litreni benzinski motor sa 133 KS. Motori su cijelo vrijeme proizvodnje bili upareni sa petstupanjskim ručnim ili četverostupanjskim automatskim mjenjačem, a Quattro pogon u Cabrioletu nije nikada ponuđen. Cijenom je ovaj Audi bio za oko 20 posto skuplji od kabrioleta BMW serije 3. Od studenog 1992. uvodi se novi benzinski 2,8-litreni V6 motor sa 174 KS, a ubrzo slijedi i 2,0-litreni četverocilindrični benzinski motor sa 115 KS. Audi je ponudio i elektrificirani dječji Audi Cabriolet u čijoj je komercijalnoj poruci glumio DTM majstor Hans. J. Stuck.
Već drugu godinu proizvodnje po želji kupci mogu naručiti sjedište sa integriranim sigurnosnim pojasom i zaštitu pri prevrtanju vozila. Audi 80 je 1994. zamijenio Audi A4, a za Cabriolet to je značilo nekoliko dodatnih finesa u kontekstu serijskog zračnog jastuka za vozača i uz doplatu za suvozača. Iz programa izlazi petcilindrični agregat umjesto kojeg će 1995. Audijev Cabriolet biti kao prvi na svijetu u klasi opremljen dizelskim agregatom s čijim uvođenjem na tržište serijski dio opreme postaje zračni jastuk za suvozača. Taj 1,9-litreni TDI sa 90 KS našao se paralelno i u VW Golfu Cabrio, a u prodaji se zadržao do 1995. i produciran je u svega 3384 primjerka. Prvi redizajn Cabiolet je imao u travnju 1997. i podrazumijevao je novi karoserijski izgled sprijeda te izmjenu detalja interijera. Bile su to dizajnerske finese kojima se tek filigranski uskladio sa izgledom novog modela A4. U kontekstu motorizacije Cabriolet je dobio novi 1,8-litreni četverocilindarski benzinski motor sa 125 KS koji je 1997. iz ponude istisnuo dosadašnji dvolitreni motor.
Karoserijska tvrtka Wilhelm Karmann GmbH preuzela je od prosinca 1997. cjelokupnu proizvodnju kabrioleta u svoje pogone i tamo je, do prestanka proizvodnje 27. srpnja 2000., proizvedeno ukupno 12.112 primjeraka. Proizveden je 71.351 primjerak Audi Cabrioleta Typ 89 8G. Po prestanku proizvodnje novi kabriolet na bazi modela A4 predstavljen je javnosti tek u travnju 2002. i njegovu proizvodnju preuzela je već u startu tvrtka Karmann. Ovaj atraktivni klasik možete trenutno naći po cijeni do najviše 10.000 eura i isplati ga se čuvati za budućnost…
