Pokušaji da se čovjeka prevesla, da mu se podvali pozivajući se na propise i ugovorne odredbe, također su učestali. Osobito kažu da treba otvoriti četvero oči kad se kupuje polovni automobil. Svi se boje, ma kako iskusni bili kupnje mačka u vreći. Stari običaj nalaže da prodavatelj nahvali sve što prodaje, naglasi kvalitete te prešuti mane i nedostatke. Vrlo često se u kupoprodajni ugovor unosi klauzula kupljeno u viđenom stanju ili viđeno-kupljeno. Prodavatelji time žele izbjeći svaku odgovornost ako se nakon nekog vremena utvrdi kakav nedostatak na vozilu. Što si kupio, kupio, nema nakon kupoprodaje prigovora, eventualnog kajanja, ali to prodavatelja nije briga. Međutim, je li baš tome tako? Imate li bilo kakvo pravo ako ste sklopili ugovor po sistemu kupljeno – viđeno, odnosno s klauzulom kupljeno u viđenom stanju, odnosno da se isključuje odgovornost prodavatelja za sve vidljive i skrivene materijalne nedostatke stvari koja je objekt prodaje? Imate i ne dajte se smesti. Tražite svoja prava ako možete dokazati da je nedostatak bio poznat prodavatelju, a on vas kao kupca nije o tom nedostatku obavijestio. Stajalište sudova je na vašoj strani. Županijski sud u Zadru u svojoj presudi od 21. rujna 2016., Gž-1336/16-2 naveo je da je odredba ugovora viđeno – kupljeno o isključenju odgovornosti za nedostatke stvari ništetna ako je nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca pa je u tome slučaju kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku stvari ovlašten potraživati troškove otklanjanja nedostatka.
Nikad ne treba propise čitati i tumačiti parcijalno. Neosporno je kako Zakon o obveznim odnosima daje mogućnost da ugovaratelji ograniče ili sasvim isključe prodavateljevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari. Međutim, zakon navodi i kako je odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za nedostatke stvari ništetna ako je nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca, a i onda kad je prodavatelj nametnuo tu odredbu koristeći se svojim monopolskim položajem te ako se radi o potrošačkom ugovoru. Stoga ako možete dokazati da vas prodavatelj nije obavijestio o nedostatku kupljene stvari, konkretno automobila, iako mu je nedostatak bio poznat, morate znati da niste bespomoćni i da se prodavatelj ne može s uspjehom pozivati na ugovornu klauzulu kupljeno – viđeno. Zakon vas štiti i daje vam određena prava. Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svojem izboru: 1) zahtijevati od prodavatelja da mu nedostatak ukloni, 2) zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, 3) zahtijevati sniženje cijene, 4) izjaviti da raskida ugovor.
U konkretnom slučaju u kojem je donesena gore navedena presuda: tužitelj je pravodobno i uredno obavijestio tuženika o uočenim nedostacima pismenim zahtjevom koji je tuženik zaprimio te je od njega zatražio otklanjanje nedostataka, na koji zahtjev tuženik nije odgovorio u roku od 14 dana, nakon kojeg roka je tužitelj sam o svojem trošku popravio vozilo, čime je postupio prema odredbi čl. 410. ZOO-a, slijedom čega je ovlašten od tuženika potraživati utužene iznose s osnove popravka vozila, uključujući i naknadu koju je imao na ime procjene štete na vozilu, odnosno angažiranja stalnog sudskog vještaka. Lako je uočiti kako je zakon zapravo vrlo često na strani slabijih iako to mnogi tako često i olako spore.
