Hrvatski autoklub danas je objavio rezultate istraživanja provedenog među građanima o percepciji brzine vožnje u cestovnom prometu. Istraživanje je provedeno u travnju 2021. na 401 sudioniku.
Istraživanje je pokazalo je kako su sudionici u većoj mjeri upoznati s ograničenjima brzine nego s iznosima kazni. Tako 77% sudionika poznaje da je maksimalna dozvoljena brzina u naseljenim mjestima 50 km/h a zanimljivo je kako je u Slavoniji najveći udio onih koji smatraju da je ograničenje 70 km/h – njih 22%. Pritom je čak 70% sudionika istraživanja smatralo kako je kazna za prekoračenje brzine veće od 50 km/h od dopuštene na cestama izvan naselja – blaža.
Mišljenja sudionika istraživanja su bila podijeljena kad je riječ o kaznama za prekoračenje brzine – trećina ih smatra preniskim, trećina da su točno onakve kakve trebaju biti a 22 posto ih smatra previsokima. Muški sudionici u većoj mjeri podržavaju smanjenje postojećih kazni zbog prekoračenja brzine (30%), dok žene u većoj mjeri zagovaraju njihovo povećanje (39%).
Većina sudionika, njih 81% nije za smanjenje brzine na autocestama na 100 km/h. Zanimljivo je kako je najviše onih koji bi ipak smanjili brzinu iz Dalmacije – njih 24%. Kad je riječ o smanjenju brzine u gradovima mišljenja su podijeljena, 58% sudionika smatralo je kako se ona ne bi trebala mijenjati u gradovima a 42% kako bi se trebala. Pritom su za smanjenje brzine više od prosjeka sudionici iz Dalmacije (54%) a za povećanje brzine sudionici iz Slavonije (63%).
Većina sudionika smatra kako su sadašnja ograničenja brzine adekvatna, no njih 48% smatra brzine u blizini škola i vrtića ili (28%) u centru grada previsokima te kako bi ih trebalo smanjiti. Čak 89% sudionika istraživanja smatra kako bi se brzina u zonama oko škola trebala ograničiti na 30 km/h.
Istraživanje je ispitalo i čega se roditelji učenika osnovnih i srednjih škola najviše boje kada su im djeca sudionici u cestovnom prometu. Radi se o strahu da se vozilo neće zaustaviti na pješačkom prijelazu, bilo da se radi o onom sa semaforom (34%) ili bez njega (55%), odnosno da će vozilo proći kroz crveno svjetlo na semaforu (24%). Ti su strahovi izraženiji kod očeva, dok majke u većoj mjeri od očeva brinu za djecu u situacijama kad hodaju pored ceste, uz kolnik ili ako nema adekvatnog pješačkog prijelaza. Roditelji pritom ne vjeruju kako bi ograničenje brzine u blizini škola navelo vozače na smireniju vožnju.
U sklopu istraživanja, u njegovom kvalitativnom dijelu, sa pojedinim roditeljima razgovarali smo o problemima s kojima se djeca susreću u prometu. Očekivano, pokazalo se kako je razlog brige kod roditelja djece (9-10 godina starosti) koja tek postaju samostalni sudionici cestovnog prometa njihovo neiskustvo i nemogućnost percepcije svih elemenata prometa. Upute koje toj djeci daju roditelji odnose se većinom na prelazak ceste u situacijama na prometnicama kojima se njihovo dijete kreće na putu do škole.
Neopreznost je problem kod nešto starije djece (12-14 godina starosti) koja su sigurnija u sebe ali i dalje neiskusna. Roditelji srednjoškolaca brinu zbog njihovog korištenja slušalica zbog kojih ne čuju što se događa u prometu.
Upute starijoj djeci odnose se na ponašanje u prometu kao biciklisti, a ne više kao pješaci, odnosno na pojedine opasne situacije. Većina roditelja na neki način provjerava slušaju li njihova djeca upute o ponašanju u cestovnom prometu.
Naše istraživanje pokazalo je kako roditelji smatraju da se njihova uloga u edukaciji djece u ponašanju u prometu smanjuje nakon nižih razreda osnovne škole. Pritom smatraju kako je formalna edukacija za sigurnije sudjelovanje u cestovnom prometu izuzetno važna te bi je trebalo biti više – trebala bi početi još u vrtiću i nastaviti se i u višim razredima osnovne škole te u srednjoj školi.
Neka novija istraživanja (https://revijahak.hr/2021/03/09/vozaci-pazite-cak-su-i-starija-djeca-sklona-grijesiti-prilikom-prelaska-pjesackog-prijelaza/) pokazuju kako trećina djece čak i u dobi od 14 godina loše odmjerava rizik prelaska ulice i sklono je donošenju pogrešnih, rizičnih, odluka. S povećanjem dobi odlučivanje se poboljšava kad je riječ o prelasku ceste s dolaskom automobila s lijeve strane no kod dolaska automobila s desne strane djeci je potrebno znatno duže vrijeme odlučivanja. Pri brzini od 30 km/h djeca najčešće donose ispravnu odluku o prelasku u usporedbi s 50 ili 60 km/h i ubrzanjem od 20 do 50 km/h. Ovi rezultati ukazuju na potrebu opreza vozača i dodatne edukacije djece, u čemu je Hrvatski autoklub desetljećima izravno angažiran svojim preventivno-eudkativnim programima.
Ovo je istraživanje provedeno u okviru 6. tjedna cestovne sigurnosti Ujedinjenih naroda, koji se obilježava ove godine pod motom Ceste za život i s porukom podrške ograničenju brzine na 30 km/h u područjima gdje se miješaju cestovni promet i pješaci. Više informacija o tjednu dostupno je ovdje: https://www.unroadsafetyweek.org/en/home
Zabrinjavajuće je što, prema rezultatima istraživanja, 42 do 70% sudionika barem ponekad u Hrvatskoj vozi iznad propisane brzine. Najčešće to čine na autocestama (70%) a najrjeđe u gradu (42%). Kao najčešći razlog vožnje brže od propisane (35%) ističu nesvjesnost brzine vožnje. Pritom svaki treći sudionik istraživanja smatra da je najčešći uzrok prometnih nesreća vožnja brzinom koja je neprilagođena uvjetima na cesti, a svaki četvrti sudionik istraživanja smatra da je vožnja nepropisnom brzinom jedan od najčešćih uzroka prometnih nesreća, više nego vožnja pod utjecajem alkohola ili korištenje mobitela u vožnji. Istraživanje je pokazalo kako osviještenost po pitanju brzine vožnje raste s porastom životne dobi te tako 44% vozača s najvećim iskustvom, koji voze više od 30 godina, brzinu smatraju glavnim uzrokom prometnih nesreća.
