Vozač koji je u tolikoj mjeri umoran ili bolestan ili je u takvom psihofizičkom stanju da je nesposoban za sigurno upravljanje vozilom, ne smije upravljati vozilom u prometu na cesti. Ako postupi suprotno, vozač motornog vozila kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1000 do 2000 kuna. Naravno, uz novčanu kaznu tu je i bonus dodatak, jer je lijepo zakonom definirano kako će se vozaču motornog vozila u evidenciju upisati tri negativna prekršajna boda ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za taj prekršaj!
Pored toga, policijski službenik zakonom je ovlašten naredbom isključiti iz prometa vozača koji upravlja ili pokuša upravljati vozilom ako je očito da je vozač u takvom psihofizičkom stanju (umor, stres, bolest, da nije sposoban sigurno upravljati vozilom). Nitko ne shvaća da bi takvo isključivanje mnogima spasilo živu glavu. Laže se stoga uvjerljivo i tečno kako je sve u redu i kako se može nastaviti put!
Ne nosi umoran vozač samo svoju glavu u torbi, tu su i putnici u vozilu ali u igri je i vlasnik vozila. Ne dajte ključeve svog vozila umornom čovjeku, spasite jednim odlučnim ne njegovu glavu i svoje financije!
Vlasnik vozila, odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije dati vozilo na upravljanje osobi koja je u tolikoj mjeri umorna ili bolesna da nije u stanju na siguran način upravljati vozilom. Kazna za takvog vlasnika široke ruke je od 3000 do 7000 kuna.
Moguće su i druge kolateralne žrtve umora vozača. Konkretno suputnici! Ne sjedajte u automobil s vozačem u alkoholiziranom stanju, to vam svi trube! Ne igrajte s takvima ruski rulet! Međutim, ne sjedajte ni u vozilo umornog vozača! Pristajete na loš ishod tim činom! Birajte svoje zdravlje, svoj život, ne zanemarujte utjecaj umora na njegovu vožnju. Pristanak na vožnju s umornim vozačem ima za posljedicu doprinos nastanku vlastite štete! Konkretno, Županijski sud u Rijeci, Gž-2162/05 u odluci od 6. veljače 2008. jasno reče: “Ocijenjeno je da je tužiteljica kao putnik u vozilu pridonijela štetnom događaju u visini od 15%, kad je pristala na vožnju s neispavanim i umornim vozačem koji je bio nesposoban za sigurno upravljanje vozilom”.
Otac tužiteljice kazneno je odgovarao za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće sa smrtnom posljedicom, a u činjeničnom se opisu djela jasno navodi kako su uzrok tome bili njegova neispavanost i umor, čime nije bio sposoban za sigurnu vožnju. Tužiteljica u postupku naknade štete, točnije kći, znala je da je otac cijelu noć bio budan jer je to vrijeme provela s njim, pa iako se možda pouzdala u njegovo besprijekorno dugogodišnje vozačko iskustvo i subjektivno smatrala da neprospavana noć ne bi trebala imati utjecaja na sigurno upravljanje vozilom, to je u objektivnom smislu ne opravdava. Sud je stoga posebno u obrazloženju istaknuo kako je: “S obzirom na svoju životnu dob i pretpostavljeno životno iskustvo mogla je i morala znati da umor i neispavanost bitno utječu na psihofizičke sposobnosti ljudi, a što je posebno opasno u prometnim situacijama, kad se od vozača, kako radi vlastite sigurnosti, tako i sigurnosti drugih sudionika prometa, zahtijeva dužna koncentracija i uopće sposobnost da vozilom upravlja na siguran način”. Time što je pristala na vožnju s ocem o čijim je ograničavajućim sposobnostima za sigurnu vožnju objektivno imala saznanja, tužiteljica je pridonijela nastanku štete u visini od 15%.
Nije ovo usamljeni sudski stav. “Naime, vožnja u motornom vozilu kojim upravlja umoran vozač svakako je rizična, te je tužitelj u konkretnom slučaju prihvatio rizik takve vožnje, a s tim u vezi dio svoje štete ima sam snositi. Nije od odlučne važnosti što se štetni događaj dogodio pri kraju vožnje, a ne u njezinu početku, no treba imati u vidu da se umor vozača tijekom vožnje mogao samo povećati”. Ovo je stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 2457/1996-2).
U predmetu UsI-90/18 Upravni sud u Rijeci odbio je priznati ozljedu na radu, kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, jer je do ozljeda došlo zbog prometne nesreće izazvane umorom! Umor se okarakterizirao kao nesavjesno, skrivljeno i neodgovorno ponašanje. Tužiteljica u tom predmetu je vraćajući se kući s posla oko 14 sati doživjela prometnu nesreću, i to, kako se navodi u obaveznom prekršajnom nalogu, zato što je na ravnom cestovnom potezu uslijed umora i psihofizičkog stanja zaspala za upravljačem vozila i izgubila nadzor nad vozilom, izletjela s ceste, prevrnula se na krov u dubini od pet metara i u konačnici se ozlijedila. Ona je tvrdila da je tog dana bilo sparno i vruće te da joj je zato pozlilo. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje što se ima smatrati ozljedom na radu, a što ne. Ne smatra se ozljedom na radu ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnome mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).
