Koliko god se ponekad s nostalgijom prisjećali “dobrih starih vremena”, činjenica je da je nam je napredak donio neusporedivo lakši, komotniji i sigurniji život. Odnosi se to na praktički sve sfere života, no baš na primjeru života s automobilom i u automobilu to posebno dolazi do izražaja. Mnogi će se međutim ovdje požaliti kako se danas često više ne mogu samostalno obaviti ni oni najsitniji popravci koje smo nekad svi rješavali bez problema, gubitka vremena i dodatnog troška.
Zamjena žarulje, na primjer, i dalje je u toj kategoriji, moguća i uglavnom prilično jednostavna, uz uvjet da vaš automobil i dalje koristi klasične žarulje. No ako govorimo o LED svjetlećim diodama – kakvih je danas na cestama sve više, jedino rješenje je najčešće – nazvati servis i dogovoriti pregled i zamjenu. A kad tako banalne stvari postaju prepreka, nije ni čudo da se ljudi pitaju ne samo zašto više ne mogu na takav način aktivno sudjelovati u “životu” svog automobila, nego i zašto o njemu više ne znaju gotovo ništa ili znaju jako malo.
Spadate li u kategoriju ljudi kojima automobil predstavlja isključivo prijevozno sredstvo, a vožnja način transporta od jedne do druge točke, ovakva vas pitanja neće mučiti. Onima drugima možemo ponuditi suosjećanje, ali i jedan pojam zahvaljujući kojemu bi se možda mogli osjećati malo bolje: OBD.
Raščistimo odmah: popravci u dvorištu ili susjedovoj grabi se, dakle, neće vratiti, ali tzv. on-board dijagnostika mogla bi vam u kombinaciji s nekim od trenutačno dostupnih pripadajućih čitača otvoriti prozor u sve ono što se zbiva s vašim vozilom. Ili barem dobar dio toga… No za sve one koji ne znaju o čemu se ovdje zapravo radi, krenimo redom.
OBD je sustav koji je u vašem osobnom automobilu u stanju prepoznati i dijagnosticirati gotovo svaki postojeći problem, bez obzira radilo se, primjerice, o niskoj razini ulja u motoru ili problemima s ovjesom. I ono ključno, sustav je standardiziran na takav način da se na njega moguće spojiti vanjskom elektronikom. Koliko je to važno u današnjim vremenima, kad se mnogi problemi i podešavanja u automobilu rješavaju softverski, nije potrebno posebno naglašavati, no svakako treba istaknuti da se onaj spomenuti prozor može otvoriti baš zahvaljujući tome.
A kako je i kad cijela priča započela? Dio odgovora kaže ukratko: ranije nego što bi se moglo pomisliti i dosta prije nego što smo u automobilima počeli koristiti pojmove kao što su internet, povezivost, pa i infotainment. Konkretno, s masovnijim uvođenjem elektronskog ubrizgavanja goriva 1980-ih i sve većim potrebama za regulacijom ispuha.
Elektronski nadzirano ubrizgavanje goriva, za razliku od dotad rasprostranjenih rasplinjača, za svoje funkcioniranje zahtijeva softverski nadzor, zbog čega je u nove automobile tad postalo potrebno ugrađivati prve računalne sklopove. Kako to obično biva, razni proizvođači su u početku razvijali razna sučelja s istom namjerom, da bi nakon odluke odgovarajućeg regulatornog tijela u Kaliforniji početkom 1990-ih o tome da svi novi automobili trebaju imati neki oblik OBD-a uslijedilo ujednačavanje. Aktualni OBD II standard predstavljen je 1996. i slijedi ga praktički svaki novi automobil koji je prodan u SAD-u i Europi u proteklih više od 20 godina.
OBD II priključak obično se nalazi ispod armaturne ploče s lijeve donje strane upravljača, a primarna mu je namjena, naravno, dijagnostika. Stvar funkcionira na sljedeći način: ako senzori u automobilu detektiraju problem, aktivira se kod tog određenog problema te se na instrumentnoj ploči pali neka od konkretnih signalnih lampica ili indikator za povjeru motora, tzv. Check Engine. OBD čitači pritom mogu provjeriti takve kodove i ustanoviti što točno nije u redu s vozilom te ih nakon što problem bude riješen jednostavno obrisati iz memorije računala.
Kodovi se, naime, sastoje od nekoliko slovnih i brojčanih znamenki i da bi iz njih iščitali vrijednu informaciju potrebno ih je znati dešifrirati. Neki OBD čitači koji su dostupni na tržištu već dolaze s instaliranom većinom definicija za kodove – iako treba imati na umu da neki proizvođači imaju i neke vlastite, specifične – dok je pri korištenju onih drugih potrebno pronaći listi definicija. U vremenu interneta i sveopće povezivosti to uz malo guglanja obično nije problem.
Kad već spominjemo često zloglasnu lampicu za provjeru motora, recimo odmah da vaša prva reakcija po njezinu prikazivanju ne moraju nužno biti ni panika ni strah da su pred vama neizostavno veliki troškovi. Dapače, Check Engine svjetlo nerijetko se pali pri pojavi nekih prilično jednostavnih i lako rješivih problema, kao što su, primjerice, svjećice i kablovi ili recimo olabavljeni ili nedovoljno zategnuti čep na spremniku goriva.
U takvom slučaju, primjerice, troška ili uopće neće biti ili ćete morati kupiti novi čep, što jest neki trošak, ali puno manji nego što bi se to često moglo povezati s lampicom za provjeru motora. Dakle, bez panike, ali svakako, naravno, dajte provjeriti o čemu se točno radi.
S druge strane, kopka li vas da sami odmah saznate o kojoj se vrsti problema radi i izbjegnete dodatni trošak servisa, a posjedujete barem osnovna znanja i nemate problema, odnosno ograničenja u vidu tekućeg tvorničkog jamstva, vrijeme je da se upoznate s OBD II sustavom iz prve ruke. Potrebni će vam biti OBD II čitač i s njim kompatibilna aplikacija za Android ili iOS sustave.
Potonjih je na Google Playu i App Storeu bezbroj (Torque, OBDeleven, Carista, Car Scanner, InCarDoc…), pa birajte pažljivo. Dosta ih nudi iste ili slične mogućnosti, odnosno opcije, s time da mnogo njih postoji u jednoj osnovnoj, sasvim besplatnoj ili dosta jeftinijoj verziji, te u drugoj, naprednoj i sa svim funkcijama, koja se obično treba platiti nešto više. Osim toga, treba znati i da neki od OBD čitača već dolaze s vlastitom aplikacijom, pa u tom slučaju imate brigu manje.
Nakon što nabavite potrebnu opremu, postupak je dalje jednostavan. Pronađite OBD II priključak prema gore navedenim uputama, uključite čitač i pokrenite aplikaciju na vašem mobilnom telefonu. Na njegovu zaslonu uskoro bi se trebali pojaviti kodovi sa zabilježenim pogreškama, i ovisno o slučaju i konkretnom modelu oni će biti prikazani ili kao skup brojki i slova ili će odmah biti prikazani jezikom koji je čitljiv i čovjeku, a ne samo stroju.
Međutim, treba imati na umu da ovako prikazani kodovi pogrešaka ne donose baš uvijek potpunu informaciju o stanju stvari. Primjerice, kod nekih čitača upozoravanje na problem s turbopunjačem na kraju može značiti ne nužno kvar na konkretnom dijelu, nego i problem s nekom drugom, s njim povezanom komponentom. Dakle, oprez je ovdje nužan i nikad ne treba zaboraviti da ni ova tehnologija, ma koliko napredna bila, ne može uvijek i u potpunosti zamijeniti kvalificiranog mehaničara.
Isto vrijedi i za redovno održavanje: svakako je dobro znati o kakvom se problemu u vašem automobilu u nekom trenutku radi, no jednako je važno potruditi se i biti savjestan vozač i vlasnik vozila te na vrijeme brinuti o prevenciji poteškoća gdje god i kad god je to realno moguće.
OBD kao ulaz za poboljšanje performansi
Osim za dijagnostiku, OBD alati pružaju i mogućnost praćenja i poboljšanja performansi vašeg automobila. Poput pravih vozača utrka tako možete dobiti uvid u detalje kao što su trenutačna izlazna snaga motora i vrijeme kruga na trkaćoj stazi, ali i otvoriti prostor za promjene. Softversko povećanje snage, međutim, sa sobom često uz sve pozitivne povlači i negativne učinke poput povećanja potrošnje goriva i upitne pouzdanosti, te pritom i poništenje tvorničkog jamstva automobila. Dakle, imate li na umu ovakve zahvate, prije nego što se upustite u njih, provjerite sve pluseve i minuse kako kasnije ne bi bilo neugodnih iznenađenja.
