Impoznatnost autobusa štiti ih u većini prometnih nesreća, ali za neke od njih nisu dobro građeni, štoviše, čak mogu postati opasni po život. Ovo je rezultat znanstvenog istraživanja koje je naručilo njemačko Udruženje za istraživanje nesreća osiguravatelja (UDV). Prema studiji, rizik je osobito velik ako se autobus prevrne nakon nesreće i padne na stranu na kojoj se nalaze vrata. Čak i ako se vrata ne mogu otvoriti iz drugih razloga, putnicima je teško ili čak nemoguće da sami napuste autobus. Ako se autobusi zapale, u tom slučaju mogu postati klopke opasne po život putnika.
Čim se autobus nagne ni bočni prozori ni krovni prozori ne mogu se upotrijebiti za bijeg, osim ako niste iznimno vješti i okretni. Napuštanje autobusa kroz vjetrobransko staklo također nije opcija jer je staklo izrađeno od laminiranog stakla i ne može se slomiti čekićem za nuždu. Takve su nesreće s autobusima rijetke, stoji u priopćenju. Ipak, zakonodavci i proizvođači autobusa morali bi poboljšati pravila za evakuaciju.
Važno je, na primjer, napraviti obavezujuću specifikaciju za vrijeme evakuacije kroz vrata – kao što je to slučaj u avionima, vlakovima i brodovima. Udruga također predlaže postavljanje pojaseva s tri točke u autobuse umjesto jeftinijih pojaseva s dvije točke. Pomoglo bi ako bi se povećala širina prolaza i kad bi svjetlosne trake pokazale put do najbližih izlaza u nuždi. Krovni prozori koji bi se instalirali poprečno umjesto uzdužno također bi imali prednost. Stražnje staklo nikada ne smije biti blokirano izvana – nosačima za bicikle ili slično.
Najvažnija konstruktivna mjera nakon nesreće je da se vjetrobransko staklo može ukloniti iznutra za izlaz. To se može osigurati uz pomoć tlačnog crijeva ili detonirajuće vrpce duž ljepljivog šava. Stariji putnici tada bi mogli neozlijeđeni napustiti autobus.
