Netko vas pusti da prođete s vozilom i zbog toga imate nesreću: Tko je kriv?!

Treba li vjerovati onima koji vas propuštaju? Koji vam daju znak da krenete. Treba li im posve pokloniti vjeru? Ako je vjerovati sudskoj praksi, ne

Povjerenje je usko povezano s očekivanjem. Kako imati povjerenja u druge sudionike u prometu kad vas konstantno filaju s uputama da od svakog sudionika u prometu možete očekivati najgore? Točnije, očekujte sve samo ne logično i propisno ponašanje. Svakodobno i permanentno očekujte na cesti da će vam netko oduzeti prednost, da će naglo i bezrazložno kočiti, da će skretati bez žmigavca, da će proći na crveno, da će izletjeti pred vas iz sporedne ulice, da će pješaci i biciklisti ne gledajući jednostavno se stvoriti ispred vašeg vozila! Uostalom, i zakon izrijekom traži da brzinu kretanja vozila prilagodite tako da ga možete pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima možete predvidjeti.

Kako su se proveli oni koji su vjerovali drugim vozačima? Oni koji su nekako očekivali da drugi voze po propisu, a osim toga i nadali se toleranciji, koja nepisanim pravilom nalaže da se malo prikoči i propusti drugog čak i kad on nije posve u pravu! Sudeći po sudskim odlukama i stajalištima sudova, nije dobro! Načelo povjerenja ne pije vodu, ne prolazi baš najbolje! Jednostavno ne!

Načelo povjerenja u drugog sudionika u prometu ne isključuje kaznenu odgovornost počinitelja! To je upravo stav  Županijskog suda u Bjelovaru Kž-488/2019-4 od 20. svibnja 2020.: “Ne može isključiti kaznenu odgovornost optuženika okolnost da je oštećenik upravljao motociklom dvostruko većom brzinom od dopuštene jer je optuženik objektivno bio u mogućnosti uočiti nailazak oštećenika i pravovremeno zaustaviti svoje vozilo prije skretanja u lijevo i izbjeći prometnu nesreću, dok nepropisna vožnja oštećenika predstavlja samo njegov doprinos nastanku prometne nesreće”.

Dakle, riječ je o situaciji u kojoj su  vozač automobila i vozač motocikla bili jedan za drugoga potpuno vidljivi na međusobnoj udaljenosti od oko 100 metara, pa kad je vozilo optuženika započelo skretati u lijevo, postojala je potpuna preglednost između oba vozila, jer je motociklist bio na udaljenosti od oko 63, odnosno 80 metara od mjesta naleta. Dakle, propust optuženika da uoči nailazak motocikla i poduzetom reakcijom zaustavi svoje vozilo prije skretanja u lijevo te time izbjegne prometnu nesreću predstavlja povredu dužne pažnje koju zakon nalaže. Očekivanje da se motociklist kreće dozvoljenom brzinom, da će usporiti jer je uočio njegovu započetu radnju skretanja u lijevo, evidentno se pokazalo jalovim. Načelo povjerenja nije prošlo, palo je u vodu!

Prometne gužve mogu vas izbezumiti i natjerati na akciju. Treba li vjerovati onima koji vas propuštaju? Koji vam daju znak da krenete. Treba li im posve pokloniti vjeru? Ako je vjerovati sudskoj praksi, ne. Primjerice, vozač se pokušava sa sporedne uključiti na glavnu cestu, čeka svoj sigurni trenutak, vozač vozila u koloni na glavnoj cesti daje rukom znak da ga propušta, upravo u tom trenutku kolonu nedozvoljeno, kršeći prometne propise, pretječe motociklist i sudar je neizbježan. Ekskulpira li, oslobađa li odgovornosti vozača sa sporedne ceste ta neosporna činjenica da ga je vozač na glavnoj cesti rukom obavijestio da ga propušta,  da se uključi?  Oslobađa li ga odgovornosti činjenica što se on pouzdao u to da nitko kolonu vozila neće pretjecati jer je to zakonom zabranjeno. Oslobađa li ga krivnje okolnost što je vjerovao da će se drugi vozači pridržavati propisa da je zabranjeno pretjecati kolonu ispred raskrižja. Zašto bi on takvo i svako drugo kršenje propisa trebao i mogao predvidjeti i očekivati? Izvrši li se uvid u stajališta sudova, ne  pouzdajte se  u mahanje i blicanje drugih vozača! Širom otvorite oči i kad vas propuštaju! Očekujte neočekivano!

Odmah da se razumijemo, sudovi nisu isključeni iz stvarnog života. Tako je u presudi Županijskog suda u Puli Gž-909/2019-2 konstatirano kako se smatra uobičajenom prometnom situacijom “u ljetnim mjesecima da motociklisti pretječu kolonu vozila koja je zaustavljena ili se sporo kreće i da je to osiguranik tuženika trebao uzeti u obzir, ali je isto tako i tužitelj kao motociklist trebao uzeti u obzir da je u takvim prometnim situacijama uobičajeno i da prvo vozilo u koloni neposredno ispred raskrižja propušta vozilo koje se uključuje sa sporedne ceste koje bi se inače teško uključilo”.

Očekujte, dakle, kršenje prometnih propisa! Navodi se tako kako je vozač automobila trebao uzeti u obzir mogućnost da neko vozilo, posebno motocikl, pretječe ili zaobilazi kolonu ispred raskrižja, a motociklist je također trebao računati na mogućnost da se u raskrižju uključi neko vozilo sa sporedne ceste. Sud pritom ne spori da je postupanje motociklista “kritične zgode bilo protupravno jer je pretjecao kolonu vozila ispred raskrižja (na mjestu gdje to nije dopušteno) i time postupio protivno odredbi članka 70. stavka 1. točke 1. ZSPC kojom je propisano da vozač ne smije vozilom početi pretjecati ili obilaziti kolonu vozila, kao i protivno odredbi članka 73. istog zakona kojom je propisano da vozač ne smije vozilom početi pretjecati ili obilaziti kolonu vozila, odnosno pretjecati drugo vozilo (osim bicikla, mopeda i motocikla bez bočne prikolice) neposredno ispred raskrižja ili na raskrižju koje nije s kružnim tokom prometa. Pritom, u konkretnoj pravnoj stvari nije relevantno je li motociklist kritične zgode pretječući kolonu vozila prešao bijelu crtu ili je vozio po toj crti, jer je već sama radnja pretjecanja i (ili) obilaženja kolone, neovisno o prelaženju na suprotan kolnički trak, protupravna (članci 72. i 73. u vezi s člankom 2. točkama 72. i 73. ZSPC)”.

Tako je u konačnici utvrđeno da udio motociklista u ovoj situaciji iznosi 30% u nastanku štete, a udio vozača automobila 70%! Ovog nesretnika kojeg je vozač prvog vozila  (kampera) u koloni propustio dajući mu prednost prolaska. To propuštanje ne znači, prema stavu suda, da je  stekao apsolutno pravo prednosti prolaska i u odnosu na vozila iza tog kampera. Činjenica je da se on nije mogao predugo zadržavati na dijelu ceste u pravcu kretanja vozila koje mu je dalo prednost i da ga je to moglo omesti u provjeravanju pretječe li neko vozilo kolonu, makar i nepropisno, ali sve u svemu kako nije predvidio i očekivao nepropisno pretjecanje kolone vozila na raskršću od strane motocikla, kriv je! Pa se vi pouzdajte u ocjenu, procjenu i dobrotu drugih vozača…