Električni automobili su, očigledno, budućnost, ali kakva? Zapadni svijet ima običaj žmiriti na jedno ili oba oka kada snažno zagovara promjene, ali istina je uvijek tamo negdje, da se poslužimo frazom iz serijala Dosjei X. Sramotan je način na koji se u većem dijelu svijeta rudari litij potreban za električne baterije, uz onečišćenja tla i voda te gotovo robovski rad u Africi.
Nikal je još jedan od materijala koji ide u baterije, a američka TV mreže NBC pripremila je priču o njegovom iskopavanju na filipinskom otoku Palawan i uzročno-posljedičnom uništavanju tamošnje prašume, koja je dom za 105 ugroženih biljaka i životinja, ali je također dom rudniku koji kopa vrijednu rudu. Nikal potom ide Panasonicu i završava u električnim i hibridnim vozilima Tesle i Toyote – između ostalih.
Rudnik Rio Tuba ušao je duboko u prašumu. Njegove rezerve nikla gotovo su nestale pa vlasnik rudnika Nickel Asia i većinski dionici poput Sumitomo Metal Mininga, planiraju proširiti rudnik za još 16 četvornih kilometara. Na kraju će rudnik zauzimati oko pet posto površine otoka.
Obližnje pitke vode, navodno su dobile crvenu nijansu i pune su kromata. Vlasnici rudnika kažu da to nije istina… Uglavnom, kopanje ide dalje. Potreba za električnim automobilima je sve veća, a potvrđuje se staro pravilo da želja je želja za profitom jača od svega, pa i ekologije. Transportne potrebe čovječanstva su sve veće, a bezazlenih rješenja nema, koliko god nam se sugeriralo drukčije.
