Kako je živjeti s automobilom na ekstremno niskim temperaturama znaju stanovnici Oymyakona u Rusiji, odnosno duboko u Sibiru, regiji koja je poznata po surovim životnim uvjetima i radnim logorima za nepoćudne? Tamo se oko 500 ljudi tijekom zime svakodnevno nosi s temperaturnim ekstremima, a temperatura se jednom spustila i do minus 67.7 stupnjeva Celzija (1933 godine). Unatoč svim vremenskim mukama, regija ima funkcionalan javni prijevoz, a radi i taksi služba.
Radionice u okolici postavljaju dodatno vjetrobransko staklo preko tvorničkog kako bi se spriječilo smrzavanje tijekom vožnje ili kada se parkira preko noći. Gotovo svi savjeti o zimskom održavanju automobila na ovom mjestu padaju u vodu ili, možda bolje, kližu se na ledu. Vlasnici automobila u Oymyakonu često ne gase svoje automobile kada dođu do, na primjer, trgovine. Uvijek imaju dva seta ključeva, jedan je u bravici vozila koje je uključeno, a s drugim zaključavaju vrata.
Mnoga vozila imaju alarm s funkcijom daljinskog pokretanja s temperaturnim senzorom, koji može pokrenuti motor ako temperatura u vozilu padne ispod određene točke.
Oni koji žive u stambenim zgradama koriste produžne kabele za napajanje raznih uređaja za grijanje samo kako bi tekućine ispod poklopca motora držali ispod točke zamrzavanja, neki građani skidaju akumulatora i nose ih u toplinu doma, a neki spajaju vozilo na kućnu utičnicu kako bi omogućili rad grijača bloka motora, kao i punjača i grijača filtra goriva. Uglavnom se koriste Gel (gusti elektrolit) i AGM akumulatori (separatori od staklene vune), veće snage i otpornosti. Većina vozila koristi tople deke, odnosno prekrivače. Čak se i podvozje zaštićuje materijalom koji je najsličniji filcu.
