Postoji više stvari koje utječu na sigurnost prometa, od sve modernijih sustava u automobilima koji upozoravaju vozača, automatski koče kad vide opasnost, pa sve do infrastrukture na samim prometnicama koja je dizajnirana na takve načine da maksimalno pokušava ublažiti posljedice prometnih nesreća. No tu je i onaj najbitniji faktor – vozač i njegovo psihofizičko stanje, ali i vanjski utjecaji na samoga vozača. Naime, mnogi zapravo nisu ni svjesni, ali na sigurnu vožnju mogu utjecati i svozač, ali i ostali putnici u vozilu.
– Znamo da su ljudski kapaciteti za prijam informacija iz okoline limitirani, a uobičajeni zadatak vožnje zahtijeva visoku razinu kognitivnog funkcioniranja, jer vozač mora procijeniti rizik koji mu donosi svaka nova aktivnost u vožnji, uz osnovni zadatak vožnje, te uspostaviti u svakom trenutku emocionalnu i socijalnu kontrolu nad svojim ponašanjem. Suvozač i ostali putnici u vozilu mogu ometati vozača u vožnji. Svađe, burne rasprave, emocionalni i kognitivni zadaci koje mogu postaviti vozaču u smislu traženja da se uključi u raspravu, obiteljsku, sportsku, političku, religijsku – sve su ovo teme zbog kojih se može izgubiti emocionalna i kognitivna kontrola nad vožnjom, a to ugrožava prometnu sigurnost. Prema tome, suputnici nikako ne bi trebali započinjati rasprave na temu koja može ometati vozača ili vozačicu u vožnji. Pustiti vozača da vodi razgovor, ako to želi, ili opušteno uživati u vožnji uz glazbu, opet je tu vozač taj koji odlučuje što želi slušati, koliko dugo, kojom glasnoćom i slično – navodi Ljiljana Mikuš, pročelnica Sekcije za prometnu psihologiju Hrvatskog psihološkog društva (HPD) te dopredsjednica HPD-a.
Međutim, dodaje Mikuš, kad je vožnja dugotrajna i monotona, posebno noću, postoji opasnost da vozač ne može održati potrebnu razinu budnosti, odnosno da bi mogao zaspati tijekom vožnje i tad je uloga suputnika jako bitna.
– Važno je da razgovor bude smiren i ugodan, suvozač treba pratiti vremenske uvjete i promet na cesti, te po potrebi diskretno upozoriti vozača na brzinu vožnje, poledicu, kišu, kontrolu brzine, zatražiti stanku, osvježiti se i slično – napominje Mikuš.
Mikuš nastavlja da su dva temeljna čimbenika koji određuju dobrog, odnosno sigurnog vozača.
– Prvi čimbenik je sposobnost otkrivanja objektivnih opasnosti i rizika u vožnji, a drugi je samoprocjena osobnih vozačkih sposobnosti i vještina. Suvozač može biti koristan i u jednoj i u drugoj situaciji, procijeniti i upozoriti i na objektivne i na subjektivne rizike u vožnji te na taj način utjecati na sigurnost prometa – kaže Mikuš.
No pitanje je jesu li putnici u vozilu veća pomoć mladim ili starijim vozačima?
– Suputnici mogu pomoći i mlađim i starijim vozačima, samo na drugačiji način. Mlađim vozačima na način da utječu na smirivanje emocionalne pobuđenosti, pomognu svojim vozačkim iskustvom u nekim prometnim situacijama, smiruju impulzivno ponašanje koje se može javiti kod mlađih vozača zbog želje za užitkom i dokazivanjem u vožnji te, najvažnije – pomognu u procjeni rizičnosti vožnje i prometnih situacija, jer je taj aspekt vožnje kod mlađih, neiskusnih vozača vodeći uzrok njihovih loših procjena i problema u vožnji – kaže Mikuš.
Starijim, odnosno vozački iskusnijim osobama, nastavlja Mikuš, suputnici mogu pomoći na način da razgovorom utječu na razinu raspoloženja i budnosti kod vozača.
– Također mogu pomoći i procjenom rizičnosti pojedinih situacija ili uvjeta u vožnji, jer iskusnije osobe mogu biti previše sigurne u svoju vozačku vještinu, što također može biti rizično ponašanje. Jedan primjer za to je povećanje brzine u vožnji, koje se može javiti i kao način suprotstavljanja dosadnoj, monotonoj vožnji, ili zbog prevelike sigurnosti u vlastitu vozačku sposobnost ili mogućnosti vozila. I ovdje suputnici imaju važnu ulogu u procjeni, bitno je da suputnici nisu pasivni, nego da proaktivno sudjeluju u vožnji – govori Mikuš.
Ipak, postavlja se pitanje je li ovdje možda riječ o dvosjeklom maču, posebice kod mladih vozača. Naime, kako su mladi željni dokazivanja, nerijetko se događa da upravo zbog putnika u vozilu jače pritišče papučicu gasa kako bi ih impresionirali.
– Suputnik to ne smije dopustiti, važno je da reagira na takvo ponašanje i odbije vožnju pod takvim uvjetima. To, naravno, podrazumijeva psihosocijalnu i emocionalnu zrelost suputnika, ali to je jedini prihvatljivi, prilagođeni, zreli način ponašanja. Također, suputnik mora odbiti vožnju osobi za koju zna ili procijeni da je pod utjecajem alkohola, psihoaktivnih lijekova, droga, umora i slično, i ne samo to, mora učiniti sve što može da spriječi ili onemogući vožnju takvoj osobi. Isto to potrebno je učiniti ako primijeti da vozač ne poštuje prometne propise, treba upozoriti vozača, pa ako on ili ona ne promijene ponašanje, tražiti da se vozilo zaustavi. Uvijek postoji taksi za nastavak vožnje – govori nam Ljiljana Mikuš.
No ako putnik pristaje na vožnju s vozačem za kojeg je očito da nije sposoban sjediti za upravljačem (pod utjecajem alkohola, droga ili velikog umora), bi li možda trebalo uvesti i za njih neke sankcije u slučaju nesreće ili zaustavljanja od strane policije zbog počinjenog prekršaja?
– Ulaskom u vozilo i sudjelovanjem u prometu odgovorni smo, ne samo kao vozači, nego i kao suputnici. Jer ako pristanemo voziti se s alkoholiziranom osobom, ili znamo da nema vozačku dozvolu, ili primijetimo da ne poštuje prometne propise, prihvatili smo takvo ponašanje i odgovornost za posljedice. Sankcije za neke od takvih situacija već postoje, ali prometni psiholozi su tu da misle o prevenciji, edukaciji i, prije svega, potrebi društvenog osvještavanja tog problema – govori Mikuš.
Svi mi, nastavlja, sudjelujemo u prometu u različitim pozicijama: nekad kao vozači, uglavnom svi kao pješaci, većinom u sredstvima javnog prijevoza, neki su biciklisti, neki voze motocikle, a svaka od tih pozicija sadrži određene rizike i opasnosti, koje je potrebno poznavati, osvijestiti te naučiti kako s njima postupati, odnosno što učiniti u pojedinim situacijama.
– Zbog toga važno je učiti prometnu psihologiju i kulturu od najranije dobi. Posebno se to odnosi na mlade, odrasle u virtualnom svijetu računalnih igrica i internetske komunikacije, koji možda nisu u dovoljnoj mjeri razvili socijalnu komunikaciju, toleranciju, obzirnost, posebno prema slabijim i ranjivijim osobama, koji nemaju dobru emocionalnu kontrolu, ponašanje prilagođeno situaciji, te se zbog svega toga ponašaju rizično u vožnji, ali i u mnogim drugim socijalnim situacijama. Promet nije igra na računalu, nema restarta, odnosno mogućnosti ispravljanja jednom učinjene pogreške – zaključuje pročelnica Sekcije za prometnu psihologiju Hrvatskog psihološkog društva.
Deset ključnih savjeta za putnike u automobilima
1. Budite siguran putnik, uvijek vežite pojas
Kao putnik u vozilu, i vi riskirate smrt ili tešku ozljedu na cesti zbog radnji drugih sudionika na cesti. Ipak, krivnja za nesreću ili ozljede može biti i na vama. Stoga, uvijek vežite sigurnosni pojas.
2 . Ne ometajte vozača
Vozači moraju biti koncentrirani na vožnju, a svako ometanje u automobilu to otežava, odnosno smanjuje koncentraciju.
3. Budite dobar suvozač
Primjerice, pomozite vozaču da se drugi putnici ponašaju odgovorno. Ponudite pomoć u traženju puta, držite glasnoću muzike na odgovarajućoj razini te ne mijenjajte naglo i stalno radio stanice.
4. Interakciju držite na razumnoj razini
Što je više ljudi u vozilu, to više može biti ometajućih faktora za vozača, od razgovora, muzike pa do mobilnih telefona.
5. Pratite vožnju
Ako obraćate pozornost na cestu moći ćete vidjeti kad se vozač treba više koncentrirati i tad ćete moći pomoći vozaču da se bolje fokusira. Primjerice, prekidajući razgovor ili gaseći radio.
6. Upozorite na opasnost, ali pažljivo
Također, ako mislite da ste u opasnoj situaciji na cesti, upozorite vozača na to, ali ne na način da se derete iz svega glasa ili pokušavate zgrabiti volan ili ručnu kočnicu.
7. Ne palite unutarnje svjetlo
Nemojte noću tijekom vožnje i bez znanja vozača paliti unutarnje svjetlo u automobilu jer to može značajno utjecati na vozačev ‘noćni vid’.
8. Nemojte kritizirati neiskusne i sporije vozače
Možete vozaču davati korisne informacije, ali suzdržavajte se kritiziranja načina vožnje tipa: ‘Daj, dodaj gas! Ajme što si spor! Ja bih to bolje odvozio! Voziš kao puž, bakica…’ , a to se posebno odnosi na neiskusne vozače.
9. Upozorite vozača na prebrzu vožnju
Ponekad vas može zabrinuti vozačevo ponašanje, ali vas brine i njegova reakcija ako mu to kažete. Ipak, vaša sigurnost je najvažnija i to morate vozaču dati do znanja. Ali to možete učiniti i na blaže načine. Primjerice, ako mislite da se vozite prebrzo, vozaču možete reći: ‘Oprosti, ali ja baš i nisam dobar putnik. Mogu li te zamoliti da malo usporiš?’. Ovakva rečenica ne bi trebala uvrijediti vozača. Naposljetku, uvijek možete reći da se ne osjećate dobro i da vam se povraća. No ako ništa od ovoga ne upali, onda morate jasno i glasno vozaču reći da uspori, jer na taj način možete spasiti svoj, ali i njegov život.
10. Vozač je pijan ili drogiran? Ne sjedajte u auto!
Ako kojim slučajem znate ili sumnjate da je vozač pod utjecajem alkohola ili droga, ni u kojem slučaju nemojte ulaziti u taj auto. Također, učinite sve što je u vašoj moći da taj vozač ne sjedne za volan. Podsjetite ih da mogu izgubiti vozačku, ako se ne dogodi još i nešto gore. Zapamtite, svatko tko je toliko sebičan da pije i vozi te time stavlja druge i sebe u opasnost, zaslužuje da ga se prijavi policiji. Uvijek u mobitelu imajte broj taksi službe u slučaju da ste naglo ostali bez prijevoza kući. Ako ne možete doći do taksija, nazovite nekog člana obitelji. Ne zaboravite, oni će radije doći po vas nego da vi riskirate svoj život u autu s pijanim ili drogiranim vozačem.[/block]
