Rotor, kružni tok ili kružno raskrižje svim vozačima je poznato prometno rješenje. Riječ je o prometnom pravilu u kojem se promet odvija kružno u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu. Kružni tok je označen vertikalnom prometnom signalizacijom, tj. prometnim znakom izričite naredbe: “kružni tok kretanja”, a može imati jedan ili više prometnih trakova.
Kružni tokovi grade se u cilju povećanja sigurnosti prometa. Kako bi se smanjio broj mogućih točaka doticanja vozila kod nepreglednih i nepravilnih raskrižja, kod istih su smanjeni rizik od sudara vozila i povećana protočnost prometa. No iako većina prometnih stručnjaka kružni tok često navodi kao najbolje prometno rješenje, brojni se vozači u njemu često ne snalaze pa dolazi do nesreća.
Nekoliko je pogrešaka u kružnom toku. Tako se najčešći prometni prekršaji događaju prije samog ulaska vozila u kružni tok. Primjerice, vozač koji ulazi u kružni tok provjerava lijevu stranu, kreće, ali zatim naglo zaustavlja vozilo jer nije siguran u nesmetan ulazak i moguće oduzimanje prednosti vozilu koje se već nalazi u kružnom toku. Naglo koči i time izaziva nalet vozila koje dolazi iza jer je osoba iz tog vozila već spremna za ulazak u kružni tok, a pogled i pažnja usmjereni su ulijevo.
Nadalje, česti su i sudari zbog loše procjene. Naime, prilikom ulaska u kružni tok vozač mora dobro procijeniti brzinu vozila u kružnom toku, njihov položaj, mogućnosti svojeg vozila, ali i, ono što je najvažnije, vlastite vozačke vještine.
Uz to, događaju se i nesreće zbog nepoznavanja prometnih propisa i sigurnosnih pravila. Treba znati da vozila koja zadržavaju smjer i svoj prometni trak imaju prednost, a vozila koja su u srednjem traku i izlaze iz kružnog toka mogu zbuniti vozače. Vozači iz srednjeg traka često smatraju da zbog isprekidanog traka prema izlazu mogu izaći s prednošću prolaska. No u krivu su i često se zna dogoditi da nalete na auto u desnom traku koji se nastavio kretati. Uvijek treba pratiti svoj trak i biti koncentriran na izlaske, ali i na druga vozila unutar kružnog toka.
No stavimo sad na stranu vozače i ljudski faktor. Kakvo je uistinu stanje što se tiče kružnog toka kao prometnog rješenja. Ima li primjera u Hrvatskoj i svijetu koji su nakon uvođenja pokazali da klasični kružni tokovi nisu dobra rješenja?
– Nažalost, takvih primjera ima dosta, kružna raskrižja u načelu nisu dobra rješenja na mjestima gdje postoji mnogo lijevih skretanja ili na raskrižjima na kojima je jedan prometni tok značajno dominantan u odnosu na druge tokove. Najbolji primjer za to su možda kružni tokovi izgrađeni na državnoj cesti D101 na otoku Krku, kao i kružni tok na D8 iza krčkog mosta. Na tim mjestima u vršnim opterećenjima dolazi do snažnog pada propusne moći križanja upravo radi neprikladnosti odabranih prometnih rješenja distribuciji prometnih tokova na tim križanjima. Načelno, kružni tokovi nisu dobra rješenja na mjestima gdje se očekuje puno pješaka, primjer za to je kružni tok ispred ulaza u Arenu Zagreb, koji u trenucima održavanja nekih događanja u sportskoj dvorani bude potpuno blokiran pješacima i predstavlja apsolutno neprimjereno rješenje – govori za Reviju HAK doc. dr. sc. Marko Ševrović, predstojnik Zavoda za prometno planiranje Fakulteta prometnih znanosti, ali i član Europskog instituta za procjenu cesta u Ljubljani (EIRA-EuroRAP).
Na pitanje ima li još kakvih prometnih rješenja koja su se na prvu činila kao odlična, ali onda se ipak pokazalo da bi bila druga rješenja bolja, Ševrović navodi kako je teško odgovoriti na to pitanje jer oko takvih stvari uglavnom ne postoji konsenzus unutar struke.
– Primjerice, prilikom rekonstrukcije rotora u Remetincu prometna struka zagovarala je potpuno drugačije, jeftinije rješenje s kružnim tokom u razini uz eventualnu izgradnju tzv. Jarunskog mosta – navodi Ševrović.
Kako ‘rotor’ može funkcionirati najbolje, nastavlja HAK-ov sugovornik, vidjelo se tijekom samog izvođenja radova, kad je izrazito dobro osmišljenom regulacijom prometnih tokova tijekom trajanja radova gužva praktički nestala.
– Mišljenja sam i danas kako je investicija u rekonstrukciju remetinečkog rotora promašena i preskupa te kako nije donijela značajnije benefite građanima Zagreba. Za Zagreb bi bilo kudikamo bolje da smo taj novac usmjerili u razvoj javnog prijevoza, uključujući i prigradsku željeznicu, biciklističke i pješačke infrastrukture te poticanje održive mobilnosti – tvrdi Ševrović.
Naš sugovornik dodaje kako slične probleme nažalost u Hrvatskoj ima većina velikih gradova.
– Pretjerano ulaganje u izgradnju cestovne infrastrukture dovodi do induciranja potražnje za osobnim automobilima i povećanja broja putovanja koja se ostvaruju osobnim automobilom, što nas samo uvodi u začarani krug: više cesta = više automobila = više putovanja automobilom = pad konkurentnosti javnog prijevoza = nedostatak parkinga = suburbanizacija mjesta koja privlače putovanja (Shopping centri na obodu grada), što na kraju uzrokuje ponovno problem nedostatka kapaciteta cestovne infrastrukture. I tako u krug – smatra HAK-ov sugovornik.
U sve više europskih država implementira se kružni tok nizozemskog stila – Dutch-style roundabout, koji je, kao što mu i ime sugerira, potekao iz Nizozemske. Riječ je o kružnom toku u kojem biciklisti imaju vlastiti vanjski prsten na kružnom toku, s biciklističkim prijelazima preko svake od četiri prilazne ceste u kontrastno označenoj crvenoj površini. Također, tu su i pješački prelazi preko zebre za svaki prilazni put. Vozači moraju ustupiti mjesto pješacima i biciklistima kad ulaze i napuštaju kružni tok. Smanjene su i širine prometnih traka na kružnom toku, dok su izlazne i ulazne točke dizajnirane tako da potaknu vozače na usporavanje.
Nizozemski kružni tok
Je li ovo možda jedno od prometnih rješenja koje bi se trebalo implementirati u Hrvatskoj?
– Takvo rješenje je opravdano u situacijama kad imate prometni tok biciklista koji je značajno intenzivniji od prometnog toka automobila. U suprotnom slučaju, takva kružna križanja mogu imati iste ili slične probleme koje sam ranije spomenuo – navodi Ševrović.
A što je sa spiralnim, odnosno turbo kružnim raskrižjima, pri čemu su neki usmjereni tokovi međusobno fizički odijeljeni kako bi se smanjio broj konflikata? Riječ je o, podsjetimo, vrsti rotora u kojem nema beskonačnog kruženja, a ni prestrojavanja unutar toka, kako bi se u što većoj mjeri izbjegle tzv. točke konflikta, pa je važno da vozači unaprijed znaju gdje žele ići i jednostavno slijede prometne znakove. Turbo rotor projektiran je kao dvotračno raskrižje sa spiralnim tokom kružnog kolnika, a vozni trakovi unutar kružnog toka međusobno su odvojeni uzdignutim razdjelnim elementima koji sprečavaju promjenu voznog traka na mjestu gdje to nije dopušteno. Kod prometovanja takvim kružnim tokovima potrebno je da vozači prije nego što uđu u rotor pravovremeno donesu odluku o željenom smjeru kretanja, te da prije ulaska u raskrižje zauzmu prometni trak koji je namijenjen za vođenje prometa u željenom smjeru.
Turbo kružna križanja
– Turbo kružna križanja u pravilu su izvrsno rješenje jer, kako ste i sami rekli, smanjuju broj konflikata između prometnih tokova i tako se osiguravaju veća propusna moć i veća sigurnost. Kao i kod drugih kružnih križanja, ne treba ih primjenjivati na mjestima gdje ima puno lijevih skretanja, na mjestima gdje ima puno pješaka ili biciklista. Nedostatak turbo rotora je što zahtijevaju veliku površinu i jako teško ih je ukomponirati u gradskom okruženju – govori Ševrović za Reviju HAK.
No kakva god rješenja pronašli, činjenica je da su neka već izvedena i nekako je teško vjerovati da će se odmah mijenjati. Što učiniti u situacijama kad izvedeno prometno rješenje nije najbolje? Priznaju li se takve pogreške i mijenja li se sve ili, najčešće zbog nedostatka novca, sve ipak ostaje kako jest?
– Najčešće upravo zato što govorimo o velikim investicijama nije lako priznati pogrešku. Vrlo često jednostavno mora proći vrijeme prije nego što se stvari počnu popravljati. Prometni sustav ima karakteristiku postizanja ekvilibrija, odnosno ravnotežnog stanja, pa se u dosta slučajeva loša prometna rješenja počnu smatrati normalnim stanjem. Nažalost, na strateškoj i planskoj razini postupci prostornog planiranja u RH potpuno zanemaruju potrebu građana za kretanjem, dolaskom i odlaskom na posao te obavljanjem svakodnevnih aktivnosti. To za posljedicu ima kaotično, točkasto, odnosno interventno rješavanje gorućih problema bez da se u stvari sagleda uzrok problema – zaključuje za Reviju HAK doc. dr. sc. Marko Ševrović, predstojnik Zavoda za prometno planiranje Fakulteta prometnih znanosti i član Europskog instituta za procjenu cesta u Ljubljani (EIRA-EuroRAP).
