Čudan je svijet u kojem živimo. Ruska invazija na Ukrajinu razgolitila je cjelokupnu svjetsku politiku pa nam je sad mnogo jasnije kako stvari funkcioniraju. Voditi ovakav rat u 21. stoljeću dokaz je da baš ništa nismo naučili, odnosno da nas se lekcije iz povijesti nisu učinile mudrijima.
Sve navedeno vodi golemim razranjima i žrtvama u Ukrajini, ali rastu i inflacija te cijene nafte. Pomalo je nevjerojatno da jedan dio država aktivno podržava Ukrajinu u ratu, a istovremeno omogućuje i Rusiji da vodi rat, kupnjom energenata. Na razini Europske unije nema dogovora o naftnom embargu Rusiji, a nije u pitanju samo Mađarska, koja ne sudjeluje u vojnoj pomoći Rusiji. Tu su Slovačka, Češka, Finska, Litva i Njemačka koji su iznimno ovisni o ruskoj nafti i plinu. Premda su se mnogi od njih deklarativno spremni odraći ruskih energenata, slovački i mađarski veto vjerojatno im ide na ruku pa se, barem ovako izvana, čini da je pritisak na ove dvije države mlak. Prije invazije na Ukrajinu Europa je uvozila 2.7 milijuna barela nafte dnevno iz Rusije te 1.5 milijuna barela naftnih derivata, uglavnom dizelskog goriva.
Sada dolazimo do zaključka, mnogi svjetski stručnjaci iz naftnog sektora smatraju da će situacija u kojoj Europska unija neće imati jasan stav oko sankcija vratiti cijene nafte duboko ispod 100 dolara po barelu, odnosno da bi do kraja godine nafta mogla koštati oko 70 dolara. Trenutno se barel prodaje po 114 dolara (Brent).
