Prvo je došla pandemija, a pritom su bolest i smrt bili samo jedan dio priče. Posljedice njezina utjecaja na dotad uobičajeno funkcioniranje gospodarstva na globalnoj, ali i lokalnim razinama počeli smo primjećivati vrlo brzo. Prvo na vijestima, a zatim i na svojoj koži. Povremeni i trajni prekidi uhodanih opskrbnih puteva, nestašica i poskupljenja sirovina, ludovanja cijena energenata (svi još pamtimo proljeće 2020., kad je cijena nafte u jednom trenutku potonula u minuse), zaustavljanja, ponovna pokretanja proizvodnje u raznim pogonima i raznim industrijama…
Kroz sljedeće dvije godine svijet se nekako ponovno osovio na noge, a onda je došao rat u Ukrajini i sve je opet palo u vodu. I opet, smrt i razaranja su samo jedan dio priče: osim posrtanja gospodarstva, inflacije i izvjesne recesije, realna prijetnja sad postaje i glad koja bi mogla pogoditi veliki dio svjetske populacije. O tome, nasreću, još ne moramo brinuti, no da su stvari ponovno izmakle kontroli pokazuju sve veća poskupljenja, koja sve češće osjećaju i vozači.
Gorivo je pred koji mjesec dosegnulo povijesne rekorde, a za njim su cijene počele raste i praktički svim ostalim proizvodima i uslugama u automobilskoj industriji. Koliko točno te kako i zašto, provjerili smo na primjeru kod nas popularnih modela (za aktualnu modelsku generaciju te prethodnu, kako bismo pokrili ovlaštene trgovce i servise, ali i one iz mreže neovlaštenih), odnosno nekih rezervnih dijelova i najčešćih servisnih zahvata na njima.
Iz Renaulta su nas pritom upozorili da je na ovu temu teško paušalno izvući cijene pojedinih rezervnih dijelova jer se one inače daju po šasiji zato što, primjerice, cijene diskova za Clio benzinac i Clio dizel ili za Clio s ručnim i Clio s EDC mjenjačem nisu iste. Stoga su ovdje prikazane cijene dijelova za najprodavanije verzije za dva modela u promatranom razdoblju.
Druga bitna činjenica koju je nužno napomenuti jest da Renault cijene inače promatra kroz grupe proizvoda, odnosno tzv. familije. Dakle, svi amortizeri, svi hladnjaci, sve pločice itd. i drugi dijelovi dijele se u dvije grupe. Prvu čine oni dijelovi koji su bilježili prirodnu promjenu cijena uzrokovanu porastom cijena transporta, materijala i energenata, a u drugoj su oni dijelovi koji su zbog usklađivanja cijena u odnosu na starost vozila doživjeli veću prosječnu korekciju cijene, neovisno o događanjima na tržištu sirovina.
Tako su za prvu grupu vidljive sljedeće promjene u cijenama: za par prednjih diskova ona iznosi +8%, za par prednjih pločica +3%, za par prednjih amortizera +7%, za komplet spojke +8%, a za komplet ležajeva +3%. Za drugu grupu, pak, elektropokretač bilježi promjenu od -15%, a hladnjak klime -12%.
Dakle, u ovim grupama su i diskovi za bazni Clio, kao i diskovi za najjači Espace ili Koleos, i to je neki prosjek porasta cijena za tu vrstu proizvoda. Kako na cijenama za Clio i Duster, tako i na cijenama po cijelim grupama, općenito je primjetno da te cijene nisu drastično narasle, posebno imamo li na umu opća poskupljenja sirovina i energenata. U Renaultu, naime, ističu kako na formiranje cijene rezervnih dijelova utječe dosta faktora, počevši od same nabavne cijene dobavljača. Nadalje, gleda se i situacija na domaćem tržištu, odnosno cijene kod konkurencije unutar države, ali se osim toga moraju gledati i cijene u državama u okruženju, pa i u državama u Europi. Na kraju, tu su i preporuke Renaultove centrale koje također treba ispoštovati. Zbog toga se nikad ne događa da se cijene podižu ravnomjerno, primjerice za 10% jer je primjerice aluminij poskupio za 10%, nego se kod promjene cijena u obzir uvijek uzimaju svi navedeni faktori, pa čak i sama rotacija tih dijelova na tržištu: cijena će, dakako, biti snižena ako se ispostavi, primjerice, da se neki dio slabije prodaje ili da je kod konkurencije jeftiniji.
– U 2020. i 2021. najviše nas je, kao i sve ostale proizvođače, pogodio nedostatak elektroničkih komponenti, a danas se to proširilo na dijelove za koje su sirovine, energenti ili proizvodnja vezani uz situaciju u Ukrajini, pa su za njih cijene pod velikim pritiskom. Tu bismo možda kao najbolji primjer naveli AdBlue, kojemu se u zadnjih nekoliko mjeseci cijena digla za više od 60% – objašnjava Marina Jelinek, Renaultova direktorica odnosa s javnošću teritorija Adriatic.
Na pitanje kako su promjene utjecale na kupce i primjećuju li se razlike u obrascu ponašanja – ako na lageru nema artikala prvog izbora ima li povećane potražnje za drugi – odgovor je da unatoč povećanju cijena, barem zasad, nije uočen pad prometa rezervnih dijelova.
– To znači da naši kupci nisu značajno promijenili obrasce ponašanja, jer kupci novih vozila koji žele zadržati jamstvo proizvođača i dalje dolaze održavati i popravljati svoja vozila u ovlaštene servise i spremni su za to platiti traženu cijenu ili čekati na neki rezervni dio. Stvar je u tome da trenutačna situacija, tj. povećanje cijena i nedostatak komponenti i artikala jednako utječu na sve sudionike na tržištu i ljudi su spremni čekati na neki dio jer su prihvatili situaciju takvu kakva jest. No kako smo mi marka koja u blizini, tj. u Sloveniji ima veliko centralno skladište, uspijevamo zadržati koliko-toliko pristojan tempo isporuke dijelova.
Očekuju li se daljnje korekcije, odnosno promjene trendova u predstojećem razdoblju, pa konačno i povratak u “normalu”?
− Kao i sve ostale tvrtke, tako i naša, da bi opstala, mora raditi korekcije cijena rezervnih dijelova jer moramo pratiti trendove cijena sirovina, transporta i ostalih faktora koji utječu na njihovo formiranje, pa budu li se mijenjali i oni, tako će se mijenjati i cijene, s tim da naša tvrtka u tom dijelu kaska nekih dva mjeseca, tj. mi tu korekciju na našim dijelovima radimo u prosjeku 2-3 mjeseca kasnije – pojašnjava Jelinek.
Povratak na tzv. “normalu” je prilično nedefiniran pojam jer je teško u današnjim uvjetima utvrditi što je to “normalno”; da bi se cijene rezervnih dijelova smanjile na razinu od prije 2019. trebali bi se i ostali faktori bitno snižavati, a to je trenutačno teško za očekivati.
Aktualna globalna situacija utječe i na tvrtku Tokić, koja je najveći domaći distributer autodijelova. Na pitanje što je zapravo najviše utjecalo na promjene cijena u njihovu slučaju, sirovine, transport ili nešto treće, odgovor je: sve zajedno, ali u različitoj mjeri, ovisno o komponentama, vrsti sirovine i lokacijama izvora sirovine, a onda i dobavljača te proizvođača.
– Dosadašnji nedostatak čipova, a sad i paladija reflektira se u najvećoj mjeri na OE-proizvođače, ali prvenstveno na proizvođače automobila. Problem se u jednoj mjeri potencira s električnim vozilima jer im je jedan od izvora snabdijevanja u Ukrajini. Sirovine na koje se do jučer moglo računati i o kojima nismo razmišljali, kao što su platina, rodij ili cink, postaju problematične za autoindustriju – objašnjavaju iz Tokića. Na opskrbne lance utječe i porast cijene energenata, koja direktno destabilizira profitabilnost proizvodnje i transporta, zbog čega se lančano povećava cijena kompletnog asortimana i smanjuje kupovna moć krajnjeg korisnika svih roba. Stres u gospodarstvu i industriji, koji je s početkom pandemije izazivao nedostatak i cijena kontejnerskog transporta, danas izazivaju gorivo i plin. Da stvar bude gora, problem transporta se multiplicira, jer manjak i cijena energenata produbljuju problem zakrčenosti luka.
Tokić Grupa, nadalje, u ovom trenutku bilježi tek male poremećaje kod pojedinih dobavljača, a na račun širine asortimana i količine investicija u velike zalihe, kažu, uspješno supstituiraju pojave manjkova. Važno je da postoji alternativa za svakoga kupca i vozilo – zbog toga su njihove zalihe u uobičajenim pozicijama i ne bilježe nikakav pad raspoloživosti.
− Naša skladišta i logistički centri u Hrvatskoj i Sloveniji su puni. Kod određenih artikala, s kojima je zabilježen manjak, Tokić u svom programu nudi odgovarajući zamjenski artikl i cijenom i kvalitetom, pa se kupac zapravo ne nalazi pred novom vrstom kompromisa. Tu ulogu preuzimaju naši prodajni savjetnici koji kupce i vozače informiraju o skupljoj, jeftinijoj i alternativi iste cijene, što osiguravamo velikom zalihom i lepezom od više od 300.000 različitih artikala.
Što očekuju u budućnosti te kad će i kako izgledati normalizacija, kažu, nije lako jednoznačno definirati.
– Točnu predikciju povratka u normalu mogli bismo dati samo kad bismo znali da se ništa u međuvremenu neće drastično promijeniti, a naučili smo da ne možemo računati na stabilne okolnosti. Također je pitanje kakva se ‘normala’ očekuje jer se i vozni park i kupac, a i navike vozača mijenjaju, pa ne možemo očekivati da povratak u normalu znači povratak u 2018. godinu. Normala bi značila stabilizaciju koja bi svim dionicima industrije dozvolila planiranje proizvodnje, cijena…
U Tokiću tako očekuju konstantne korekcije trendova u jednom dijelu tržišta koji je njima podložan, dok će situacija u drugom dijelu tržišta – onom koje je uvjetovano postojećim voznim parkom – biti i dalje predvidiva. A kad je riječ o cijenama određenih artikala, kao što su recimo gume, kažu, svjedoče vrlo čestim korekcijama u smislu porasta cijene od strane dobavljača.
– Brojni proizvođači će svakako birati prioritete u ponudi svojih brendova, kako kod proizvođača dijelova, tako i kod proizvođača guma, gdje je već sad jasno kako lepeza brendova neće biti ista i šarolika kako smo navikli. S druge strane, kratkoročno i srednjoročno, a za određena tržišta i grupe proizvoda, rat u Ukrajini je, barem što se tiče aftermarketa, stvorio i neke viškove s kojima je porasla dostupnost i raspoloživost na našem tržištu. Slično se može reći i za servise, za koje ističu kako baš kao i distributeri nisu izuzeti od posljedica stresa koji je uzurpirao tržište te osjećaju više cijene energenata. Kako kroz režije servisa, tako i kroz više cijene goriva.
– Cijene radnog sata u neovlaštenim servisima, iako nije moguće generalno tvrditi, rasle su za oko 10%, pa je iznos s PDV-om za Zagreb u prosjeku narastao sa 180 na 200 kuna, no servisi u direktnom poslovanju s redovitim mušterijama i kroz akcije mogu nuditi i cijene koje su niže od navedenih – poručuju iz Tokića.
