S prvim danima rata u Ukrajini i najavljenom krizom u opskrbi hranom krenule su i aktivnosti kakve često viđamo u kriznim situacijama. Kupci se obično uhvate jednog ili dva artikla te ih kupuju kao da ih više nikada neće biti. U nas je posebno popularno bilo suncokretovo ulje pa se u nekim shopping kolicima znalo naći i po četiri, pet kartona tekućeg zlata kao da će ga ljudi ujutro piti umjesto jogurta, za ručak umjesto čaše vina, a za večeru umjesto čaja. Upozoravali su stručnjaci da nema potrebe za gomilanjem i da će ulja biti dovoljno, ali nije pomoglo. No Europa ima drugi problem zabog kojega nestašice mogu nastati drugdje.
Unatoč rastu cijena hrane, velike količine uljane repice i suncokretovog ulja i dalje završavaju u spremnicima automobila u EU kao biodizel. Organizacija Transport & Environment (T&E) izračunala je u da se svaki dan spaljuje 17.000 tona uljane repice i suncokretovog ulja, što je ekvivalent oko 19 milijuna boca jestivog ulja.
Ukupno 18 posto biljnih ulja u svijetu prerađuje se u biogorivo koje je također pogodno za konzumaciju. Potrošnja je posebno visoka u Europi: prema izvješću, 58 posto repičinog ulja i 9 posto suncokretovog ulja u posljednjih pet godina završilo je u spremnicima automobila i kamiona. Velike količine soje i palminog ulja, koji su važna osnovna hrana u drugim regijama, također se prerađuju u biodizel, uključujući 50 posto uvezenog palminog ulja i 32 posto sojinog ulja.
Trenutno se dizelu obično dodaje sedam posto proizvoda od biljnih ulja. Benzin se obično miješa s pet do deset posto bioetanola, koji se obično proizvodi od žitarica i cikle. Cilj ovih mjera je smanjiti ravnotežu CO₂. U prethodnoj studiji T&E je izračunao da se 10.000 tona pšenice u Europi svaki dan na ovaj način spali u automobilima.
Ključno pitanje je, ima li smisla nastaviti kratkoročno s ovom praksom kada se dijelovi svijeta (Afrika, Azija…) suočavaju s glađu…
