U običaje na ovim prostorima sigurno ulazi i svojevrsni scenski nastup koji kreira svaki vozač prema svojim sposobnostima i uvjerenjima kada biva zaustavljen od strane policijskog službenika u kontroli prometa, odnosno zbog počinjenja kakvog prometnog prekršaja. Nemoćno slijeganje ramenima, uzdisanje, zapomaganje, ispričavanje ili ulaženje u verbalno nadmetanje s uvjeravanjem kako nije, niti može biti počinjen prekršaj na koji se vozaču ukazuje. Svatko ima svoju metodu! Razlika od čovjeka do čovjeka, od vozača do vozača! U svakom slučaju terminologija tipa: joj pa nemojte, odnosno bi li to moglo biti oprošteno ili proći s nekim manjim prekršajem, zapravo možemo li se kako dogovoriti, više je pravilo nego iznimka u tom vozačkom igrokazu.
Uvijek ima onih koji prelaze granicu! Onih koji ulaze u koketiranje s hodom po rubu, preciznije koji se igraju vatrom, nudeći ili dajući mito! Nemojte se zaigrati previše! Ulazite u sferu koju regulira Kazneni zakon! Kazneni, ne Prekršajni! Tu svaka zabava prestaje ili može prestati! Odmah da se razumijemo nije samo primanje mita kazneno djelo, davanje mita također ima tu reputaciju! Dadete li mito, kako bi zli rekli dadete li mito neuspješno tj. krivom čovjeku u krivom trenutku, loše vam se piše! Osnovni oblik davanje mita, kazna zatvora od jedne do osam godina. Tko službenoj ili odgovornoj osobi ponudi, dade ili obeća mito namijenjeno toj ili drugoj osobi da unutar ili izvan granica svoje ovlasti obavi službenu ili drugu radnju koju ne bi smjela obaviti ili da ne obavi službenu ili drugu radnju koju bi morala obaviti, ili tko posreduje pri takvom podmićivanju službene ili odgovorne osobe, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina. Pa vi vidite!
U svrhu izbjegavanja bilo kakve improvizacije, osobne ocjene i procjene koliko davanje mita policijskom službeniku pri kontroli prometa na cestama, može biti loše i što može značiti, dobro je vidjeti kako stvari doista stoje u sudskim presudama koje su se tim problemom pozabavile!
Znate kako se kaže, da se ne bi lagali! Tako je zbog davanja mita policijskom službeniku za vrijeme sastavljanja zapisnika o počinjenom prekršaju zbog vožnje u alkoholiziranom stanju davatelj mita u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Kž-554/05-6 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri (3) mjeseca! Bezuvjetno! Vrhovni sud preinačio je prvostupanjsku presudu, smatrao je da je sud prvog stupnja primijenio preblagu kaznenu sankciju, uvjetnu osudu s izrečenom kaznom zatvora od šest (6) mjeseci i rokom kušnje od dvije (2) godine.
Što je činio konkretni davatelj mita? Ubacivao novac. Naime, u presudi se navodi: optuženik je za vrijeme sastavljanja zapisnika o počinjenom prekršaju zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, rekao djelatniku policije Z. B. koliko vam košta taj zapisnik, nagovarajući ga da taj zapisnik podere i vrati mu vozačku dozvolu, ubacujući pri tome novčanice od po 1.000,00 kn u kabinu policijskog vozila. Iako je opetovano upozoren da uzme svoj novac natrag, jer u protivnom čini kazneno djelo davanja mita, optuženik je nastavio sukcesivno ubacivati novac sve do svote od 6.050,00 kn, koliko je imao u novčaniku.
Takvo ubacivanje mita prema stavu Vrhovnog sud Republike Hrvatske zaslužuje zatvor u trajanju od tri mjeseca! Istaknuto je ujedno kako je optuženikova dosadašnja neosuđivanost, njegovo obiteljsko stanje i činjenica da je u vrijeme događaja bio znatnije alkoholiziran što je, i po mišljenju Vrhovnog suda, doprinijelo njegovom arogantnom i omalovažavajućem ponašanju prema djelatnicima policije, doduše, ima značaj olakotnih okolnosti, ali ne u mjeri da bi se i samim upozorenjem uz prijetnju izvršenja kazne zatvora mogla ostvariti svrha izricanja kaznenih sankcija. Također se ističe kako je podcijenjena težina i društvena opasnost kaznenog djela, jer se ovakvim ponašanjem prema djelatnicima policije umanjuje dignitet državnih službenika koji zakonito obavljaju svoj posao u važnoj funkciji sprječavanja prometnih prekršaja i delikata, a time je i postupak optuženika štetan za funkcioniranje društva u cjelini.
Zbog toga, a budući da optuženik ne pokazuje nikakvu kritičnost prema vlastitom postupku, trebalo je, zbog pogibeljnosti samog kaznenog djela i visokog stupnja ugrožavanja zaštićenog dobra, optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od tri (3) mjeseca, jer će se samo tako odmjerenom kaznom u potrebnoj mjeri utjecati na optuženika da više ne čini takva kaznena djela, a ujedno će se i drugi građani upozoriti na krajnju neprihvatljivost takovih i sličnih ponašanja.
