Odluka Ustavnog suda: Samo policijski službenici i prometni redari smiju izreći kaznu za nepropisno parkiranje i izdati naredbu o premještanju vozila!

Nema nikakve dvojbe da su brojni građani tijekom dugogodišnjeg važenja ukinute odredbe predmetnog pravilnika bili izravno njome pogođeni

Pauk! Noćna mora svakog vozača. Prizor u kojem strašna metalna spodoba što je paukom zovu zamiče za ugao odnoseći vašeg metalnog ljubimca, strava! Ništa manje nije ni sablažnjiva scena u kojoj se ispod brisača zatiče „papirić“ s napisanim novčanim iznosom uz napomenu da ste „zabrazdili“ u sferu nepropisnog parkiranja. Jednak stupanj prepasti izaziva i situacija u kojoj hrlite prema svom vozilu, a na mjestu na kojem ste ga ostavili ničeg nema. Ničeg nema, kao u poznatom šlageru. Znate li tko vam je izdao naredbu o premještanju vozila? Znate li tko vam je izrekao novčanu kaznu. Policijski službenik ili prometni redar ili možda djelatnik pravne osobe osnovane za obavljanje poslova nadzora i premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila

Reći ćete da vam je to najmanja briga. Kada vam se pred očima zacrni od kazne zbog nepropisnog parkiranja, nije vam do života a kamoli do utvrđivanja čije se ime i funkcija nalazi u potpisu naredbi, kazni i inih papirića.

Međutim, nije tome tako. Netko je ovlašten a netko nije ovlašten za neki poslić. Ne može baš svatko raditi što hoće. Zapravo može raditi što hoće, ali ne i do kada hoće! Neke radnje koje se tiču nepropisno zaustavljenih vozila i novčanih kazni, su neki mogli poduzimati do odluke Ustavnog suda Republike, koji je odlučio da bi jednoj priči trebao biti kraj.

Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj: U-II-5696/2012 od 9. listopada 2018. ukinuo je članak 6. stavak 1. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i to u dijelu koji glasi: »ili pravne osobe osnovane za obavljanje poslova nadzora i premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih osoba«. Što to konkretno znači i na što se to odnosi?

Neosporno je kako članak 85. stavak 3. ZSPC propisuje: Ministar nadležan za unutarnje poslove propisat će uvjete i način obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila te uvjete za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, kao i obavljanje drugih poslova iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, kad te poslove obavljaju jedinice lokalne samouprave. Ministar je sukladno toj zakonskoj odredbi davnog 11. studenoga 2008 donio Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila. Predmetni Pravilnik egzistirao je bez ikakvih izmjena i dopuna gotovo punih deset godina, budući da nije bio ni mijenjan ni dopunjavan od dana svog donošenja sve do spomenute odluke Ustavnog suda od 9. listopada 2018., što je doista pravi raritet s obzirom ekstremnu učestalost izmjena i dopuna zakona i podzakonskih akata

Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje kako ovlast da naredbom odredi premještanje vozila na drugo mjesto imaju isključivo policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave. Kada je riječ o izvršavanju odnosne naredbe zakon njezino izvršavanje povjerava ministarstvu nadležnom za unutarnje poslove ili jedinici lokalne samouprave. Izričito pri tom zakon precizira kako za izvršavanje naredbe za odnosno premještanje vozila jedinice lokalne samouprave mogu osnovati pravnu osobu ili obavljanje tih poslova mogu povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku koja ispunjava propisane uvjete. Zakon je taj koji propisuje nadležne subjekte kako za određivanje naredbe tako i za izvršavanje naredbe. Konstatira se u obrazloženju Odluke U-II-5696/2012: „Ustavni sud stoga ocijenio da je ministar unutarnjih poslova prekoračio zakonodavni okvir koji proizlazi iz članaka 84. stavka 1. i 85. ZoSPC-a/17 kada je propisao da je ovlaštena osoba pravne osobe osnovane za obavljanje poslova nadzora i premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila ovlaštena utvrditi prekršaj, izdati naredbu o premještanju vozila i izreći propisanu novčanu kaznu.

Naime, iz sadržaja članaka 84. stavka 1. i 85. ZoSPC-a/17 razvidno je da su policijski službenici ili službenici jedinice lokalne samouprave (prometni redari) ovlašteni utvrditi počinjenje prekršaja, izdati naredbu o premještanju vozila i izreći novčanu kaznu. Takva ovlaštenja nisu propisana za djelatnike pravnih osoba koje osnivaju jedinice lokalne samouprave. Iz navedenog proizlazi da je u odnosu na tu kategoriju djelatnika pravnih osoba koje osnivaju jedinice lokalne samouprave ministar prekoračio granice svojih ovlasti propisanih zakonom.

Očito je iz navedene odluke Ustavnog suda kako je gotovo čitavo desetljeće na snazi bio Pravilnik kojim je ministar unutarnjih poslova protivno svojim zakonskim ovlaštenjima propisao da ovlaštene osobe pravne osobe koje osnivaju jedinice lokalne samouprave mogu: utvrditi prekršaj, izdati naredbu o premještanju vozila, izreći propisanu novčanu kaznu – premda takve ovlasti zakon daje isključivo policijskim službenicima ili službenicima jedinica lokalne samouprave (prometnim redarima).

Nema nikakve dvojbe da su brojni građani tijekom dugogodišnjeg važenja ukinute odredbe predmetnog pravilnika bili izravno njome pogođeni. Ustavni sud Republike Hrvatske odlučio je da tome više tako biti neće. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske objavljena u Narodnim novinama broj 98 iz 2018. od 7. 11. 2018.