U Hrvatskoj se postavlja sve više semafora koji na sebi imaju odbrojivače. Riječ je o ugrađenim displejevima koji odbrojavaju vrijeme koje je preostalo za zeleno svjetlo, tj. prijelaz preko ceste, odnosno koliko će još dugo biti crveno svjetlo.
– Istina je, ima ih sve više i više. Postavili za pješake i u Karlovcu, u Samoboru…, u Dubrovniku su postavili takav semafor za vozače. Kako se ta tehnologija semafora razvija tako se sve više instaliraju semafori novije generacije i sve više se postavljaju i ovakvi s odbrojivačima. Naravno, tamo gdje je to moguće – kaže za HAK Reviju doc. dr. sc. Marko Šoštarić, prodekan za znanost i vanjsku suradnju na Fakultetu prometnih znanosti, te prometni projektant i planer.
Istraživanje koje je provedeno u Londonu pokazalo je da su ovakvi semafori oduševili pješake.
– Dobra stvar je imati takve semafore s odbrojavanjem za pješake, pogotovo za crveno svjetlo. Najvažnija stvar je da pješak zna koliko će čekati do zelenog svjetla. Tu onda smanjujemo mogućnost trčanja preko ceste na crvenom, što je jako opasno i može doći do nesreća s teško ozlijeđenim ili poginulim pješacima. Pješacima se ne da čekati dugo i ne znaju koliko će čekati, a onda krenu pretrčavati. Ovako, kada on zna da ima još 10-20 sekundi, onda će pričekati. A u slučaju odbrojavanja zelenog svjetla, uvijek će imati dovoljno vremena da prijeđu cestu, bilo da su zakoračili na prvu ili zadnju. Daleko je bitnije odbrojavanje za crveno svjetlo – govori nam doc. dr. sc. Marko Šoštarić.
Načelno, ovakvi semafori s odbrojivačima nemaju mana. Ipak, dodaje naš sugovornik, kod odbrojivača na semaforima za vozače je ponešto drugačija situacija.
– Mislim da je za vozače dobro da imaju odbrojavanje koliko još čekaju na crvenom, ali odbrojavanje zelenog svjetla za njih i nije najbolja opcija. Mislim da je vozaču, kad je na prilasku semaforu, najbitnije da ima što jednostavniju i što precizniju informaciju. Jer, ako gledate prosječnog vozača, kada je on 50 metara od semafora, njemu tih 5-6 sekundi zelenog svjetla koliko mu je ostalo, ne govori može li stići proći ili ne. Pasivniji vozač će početi kočiti, a agresivniji će dati gas. Ako se ovaj koji koči nalazi ispred agresivnijeg, a obojica više ne gledaju u cestu već u odbrojivač, vrlo lako može doći do nesreće – navodi Šoštarić.
Ipak, cijena ovakvih semafora nije mala, navodno ovakvi displeji koštaju desetak i više tisuća kuna.
– Ne bih rekao da je cijena najveći faktor za postavljanje. Ta oprema semafora, od upravljačke jedinice, računala koji upravlja sustavom i laterni, odnosno davača signala, generalno nije jeftina i možda se prosječnom građaninu čini skupa, ali ta oprema mora biti funkcionalna i na -30 i na +50 stupnjeva, na kiši, po vlagi, mora biti prilagođena teškim vremenskim uvjetima. Sama laterna mora imati zaštitu od vode, vlage, mora biti trajna. Tako da sva ta elektronička oprema koja je cijelu godinu vani i izložena svim vremenskim uvjetima mora biti od kvalitetnih materijala. Kad se na taj način gleda, onda njihova cijena i nije velika. A kada se zamjenjuju semafori koji koštaju i po 200.000 kuna, onda tih dodatnih nekoliko tisuća kuna za odbrojivače nije presudan faktor – smatra HAK-ov sugovornik.
Jedan od razloga zbog kojih ovakvi odbrojivači nisu idealni na baš svakom raskrižju je zbog – pametnih semafora.
– Ako vam semafor radi potpuno ovisno o prometu, to su oni pametni semafori koji rade na detektore, onda je taj brojač komplicirano postaviti i zato ih možda nema na nekim križanjima gdje bi možda mogli. Na pametnim semaforima nemate vremenski točno definiran ciklus već zeleno svjetlo traje koliko ima vozila, semafori broje vozila i prema njima određuju vrijeme zelenog i crvenog svjetla. Ima dosta takvih semafora u Hrvatskoj i na njima je praktički nemoguće takve odbrojivače implementirati. Tu je riječ o algoritmima koje odbrojivači ne mogu pratiti, jer se konstantno mijenjaju – zaključuje Šoštarić.
Promet: Semafori s odbrojivačima u većini scenarija odlično su rješenje!
Najvažnija stvar je da se pješaku da informacija za crveno svjetlo, da on zna koliko će još čekati. Tu onda smanjujemo mogućnost trčanja preko ceste na crvenom, što je opasno. Pješacima se ne da čekati dugo i ne znaju koliko će čekati, a onda krenu pretrčavati, kaže doc. dr. sc. Marko Šoštarić