Svima nam je poznat zvuk klik, klak, klik (pokušali smo ga prenijeti u svijet riječi i slova) pokazivača smjera, koji je danas prisutan u svakom cestovnom vozilu. No, jeste li se ikada zapitali o povijesti žmigavaca i zašto proizvode taj prepoznatljiv zvuk škljocanja?
Žmigavci su se prvi put pojavili na automobilima 1909., ali klik je dodan tek 30-ih godina prošlog stoljeća. Izumitelj Joseph Bell patentirao je mali elektronički uređaj koji usmjerava struju na vanjske žmigavce. Uređaj je škljocnuo.
Buick je bio prvi proizvođač automobila koji je 1939. dodao ovu novu tehnologiju svojim automobilima. Dakle, što uzrokuje taj poseban zvuk klikanja? Električna energija teče kroz uređaj, u kojem se nalazi bimetalna opruga, smještena unutar ploče.
Kada uključite signal, struja se šalje kroz bimetalnu oprugu i ona se zagrijava. Dva metala unutar opruge zagrijavaju se različitim brzinama, prisiljavajući ih da se savijaju na određeni način. Savijanje čini dvije stvari: dovršava strujni krug, šalje struju vanjskom svjetlu i uključuje žmigavac te stvara zvuk škljocanja.
U novijim vozilima, posebno onima proizvedenim u ranim 1990-ima i nadalje, vjerojatno ćete pronaći sustav u stilu elektroničkog releja. Ovim sustavom upravljaju mikročip i elektromagnet. Ovaj elektronički relej dovršava strujni krug kako bi signalizirao vanjskim žaruljama da se upale na djelić sekunde i zatim ponove. Kada je strujni krug dovršen, proizvodi se onaj poznati zvuk škljocanja zahvaljujući dodanoj bimetalnoj opruzi, koja u ovom sustavnu nije potrebna, ali je dodana zbog zvuka.
Najnovija vozila oslanjaju se na sustav pokazivača smjera koji je u potpunosti kontroliran čipom. Nema pomičnih dijelova, što znači da nema bimetalnih opruga, ali i dalje proizvode onaj zvuk škljocanja. Kako? Sve je elektronika! To je umjetno generiran zvuk. Tu je samo zato što to očekujemo i daje nam do znanja da je naš žmigavac uključen, piše qualityplusautomotive.
