Amerika! Obećana zemlja, svjetski broj jedan. Svojim proizvodima još od četrdesetih godina prošlog stoljeća kolonizirala je ostatak svijeta. Coca-cola, žvakaće gume, Mickey Mouse, Rock ‘n Roll, najlon i sintetika, Marylin Monroe… No, imali su svojedobno i oni razloga za brigu. Naročito ih je zabrinuo trend koji su započeli njihovi vojnici pri povratku u domovinu iz evropskih baza. Kupovali su u Europi male, neugledne i nekomforne automobile Starog Svijeta. MG, Triumph, Austin-Healey, Jaguar, Alfa Romeo, Ferrari ili Porsche. Sve redom sportski automobili, za koje Detroit nije imao pravi odgovor.
Mladi Amerikanci pedesetih radije su izdvojili 1895 Dolara za MG TC sa 54 KS, nego li samo 1300 dolara za veliki Ford sa V8 motorom i 100 KS. Dodatno su ulje na vatru podljevali buntovnici poput Jamesa Deana, čiji su primjer slijedili trendseteri američkog društva. Ključna figura u General Motorsu tada je bio Harley J. Earl, osnivač i voditelj tvrtkinog Art and Colour Section – prvog dizajnerskog studija koji je osnovan unutar jednog američkog proizvođača automobila. Earl ne samo da je volio automobile, već je bio i vrlo imaginativan znajući prepoznati priliku za pravi automobil u pravo vrijeme.
Projekt Opel, ime je iza kojeg je početkom 1951. krenuo razvoj Corvette. Ovaj naziv sigurno budi malu konfuziju, ali treba znati da je tada GM vodio računa o dizajnu automobila i za svoju njemačku podružnicu. Projekt Opel je za Chevrolet i uopće za američke pojmove bio mali automobil. Problem je bio što Chevrolet u svojem programu nije imao podvozje te veličine već je po tom pitanju morao izraditi sasvim novu platformu. Druga ključna osoba u razvoju ikone bio je Edward N. Cole, starosjedilac u GM-u, gdje boravi još od 1933. Colea je jednostavno živcirao image Chevroleta kao automobila za staru gospodu. Rasni sportski automobil kojeg je Earl već pripremao oduševio ga je.
Earl i Cole u startu su bili odlučni da Corvette bude izrađena na sasvim novim tehnološkim principima. Tu se prije svega misli na potpuno novi materijal u industriji – Glass Reinforced Plastic ili u prijevodu plastika ojačana staklenim vlaknima – stakloplastika. Tu tehnologiju potražili su kod Billa Tritta, koji je još 1950. u Kaliforniji osnovao tvrtku Glasspar specijaliziranu za taj novi materijal. Glasspar je već proizvodio manje čamce i egzotične specijalne karoserije za šasije Forda i Crosleya. Bill Tritt je zajedno s US Rubber Division 1952. ponudio autoindustriji karoseriju od stakloplastike za šasiju s osovinskim razmakom od 254 cm po cijeni od samo 650 dolara po komadu. Prednost stakloplastike u odnosu na klasični lim u proizvodnji automobila bio je u cijeni alata. Za stakloplastiku se alat amortizirao brzo i kod malih serija, a da ne govorimo o značajnim prednostima u pogledu težine automobila.
Sredinom 1952. predstavljena su dva prototipa EX-122: konvencionalni Chevrolet cabrio i sportski dvosjed, oba sa karoserijom od stakloplastike. Posljednji je bio potpuno nova konstrukcija, ali s najvećim mogućim udjelom dijelova iz postojećeg regala Chevroleta. Koliko je novi materijal bio uz svu skepsu dobar i pouzdan, dokazao je neplanirani salto koji je test vozač Chevroleta izveo s dvosjedom na stazi. Vozač je izašao neozljeđen iz automobila bez većih oštećenja na karoseriji, a čak su se vrata i „haube“ još mogle bez problema otvoriti i zatvoriti. Bio je to još jedan dodatn argument da je izbor bio pravilan.
Daljnji razvoj projekta povjeren je mladom inženjeru Robertu McLeanu, tek došlom s Californian Institute of Technology. McLean radio je protiv svih konvencija, krenuvši s dizajnom straga prema napred. Uzor koji mu je Earl dao bio je Jaguar XK! Zbog nižih troškova McLean je konstruirao automobil s šestcilindričnim agregatom, tzv. Blue Flame Six. Coleov V8 transplatiran je tek kasnije. Ime Corvette izabrano je po uzoru na tip malog, ali agilnog broda iz 19. stoljeća – Corvette.
Nova Corvette službeno je predstavljena javnosti u siječnju 1953. u predvorju luksuznog hotela Waldorf Astoria. Izložena Corvette u polo bijeloj boji karoserije s crvenim interijerom bila je zvijezda parade. Pitanja posjetitelja i nervoza u želji da budu prvi koji će se voziti u prvom američkom sportašu, bili su znak da su Earl i Cole bili na pravom putu. Interesantno je napomenuti da je prezentaciji prisustvovao i Zora Arkus Duntov, koji je bio toliko odvažan da je svoje primjedbe i prijedloge uputio direkno na šefa Chevroleta. Šest mjeseci kasnije postao je razvojni inženjer u istom projektu.
Corvette broj 1 sa proizvodnih traka silazi 30. lipnja 1953. nakon turbulentnih šest mjeseci pripreme. Motore je proizvodila tvornica Chevroleta Tonawanda, šasije su dolazile od drugog dobavljača i sve se isporučivalo u tvornicu Flint na kompletiranje s karoserijom. No, upravo je s karoserijom bilo najviše problema.
Bila je sastavljena od čak 46 različitih pojedinačnih dijelova od stakloplastike koje je proizvodila tvrtka Molded Fiber Glass Body Company. Proizvodnja je bila vrlo spora, s neprecizno izrađenim dijelovima koje su naposlijetku dorađivali radnici pri sastavljanju kako bi uopće uspjeli sastaviti automobil. Te dječje bolesti su i osnovni razlog zbog kojeg je Chevrolet do kraja godine izradio samo 300 primjeraka, od kojih je najveći dio završio kod dilera u salonima kao paradni primjerak. Chevrolet je ubrzo proizvodnju preselio u St. Louis, kako bi pokušao dostići godišnji plan od 10.000 automobila. No i tu su podbacili jer su 1954. proizveli tek 3640 vozila.
Corvette je pokretao inicijalno redni šestcilindrični agregat obujma 3860 ccm i snage 150 KS. Bila je to s tri rasplinjača obogaćena predratna konstrukcija, koja je u limunzinama davala oko stotinjak KS. Snaga se kod prve Corvette prenosila preko antiknog serijskog dvostupanjskog automatika tzv. Powerglide, koji se u milijunskoj nakladi dokazao i u limunzinama Chevroleta. Njegova agilnost ovdje i nije bila na razini očekivanog, pa su tako vozači ostali uskraćeni za onaj izraziti sportski karakter. Do stotke je trebalo dugih 11 sekundi, da bi se kazaljka naposlijetku zaustavila na maksimalnih 170 km/h. Američki automagazini nisu bili oduševljeni tim kvazi konkurentom evropskim mališanima. Uspjeh je prvih tri godine bio ispod svakog očekivanja. Kupci su bili frustrirani, a prekoruka je glasila: Gledaj, ali ne diraj! Prava automobilska karastrofa, a kojoj je krajem 1954. stigao i konkurent Ford Thunderbird. Već 1955. na jednu Corvette dolazi pet prodanih Thunderbirda.
Za preživljavanje je Corvette trebala više od entuzijazma Earla i Colea. Bilo je vrijeme za drastične promijene. Corvette 1955. konačno dobiva konkurentniji i potentniji V8 sa četiri rasplinjača i snagom od 195 KS, koja se sada prenosila preko trostupanjskog automatika. Zvuk koji je proizvodio taj Turbo-Fire bio je praznik za uši! Model je prepoznatljiv po velikom slovu V u potpisu Corvette bočno. Nove boje, struja 12 V, preboljene dječje bolesti, ali godina završava sa samo 700 proizvedenih primjeraka. Budućnost je bila itekako upitna. 1956. Corvette je prvi puta redizajnirana, a Harley Earl inspiraciju je pronašao u evropskoj konkurenciji – Ferrariju 375 i Mercedesu 300 SL. Zora Arkus Duntov prvi je puta pokazao svoj talent potrudivši se da osim forme Corvette dobije i novu funkcionalnost. Duntov je doradio podvozje i upravljački sistem, a Cole je V8 nabrijao na 210 KS.
Za razliku od Forda koji je od Thunderbirda napravio četverosjed, Corvette je ostala vjerna izrazitom sportskom užitku dvosjeda. Dodatni potencijal bio je i ugradnja Ramjet direktnog ubrizgavanja goriva 1957. koji je za GM izradila tvrtka Rochester i uz čiju je pomoć V8 dogurao na impresivnih 283 KS pri 6200 o/min.
Ponuđen je konačno i četverostupanjski automatik. Prodaja od svega 6339 primjeraka bila je još uvijek daleko od impresivnog, ali Corvette je bila na najbojem putu da od plastične igračke konačno postane pravi sportski automobil. Najbolji dokaz je 9168 prodanih Corvettea u 1958. godini, kada je automobil po prvi puta donio zaradu. Te je godine Corvette ponovno dobila novo, agresivnije lice sa dva para svjetala i par centimetara u dužini i širini. Ovaj puta za dizajn je dijelom bio odgovoran i Bill Mitchell koji nasljeđuje Earla iste godine, a Duntov se pokazao kao arhitekt interijera. Više kroma, više snage i eto rezultata.
Prvi puta u povijesti Corvette je 1960. prešla brojku od 10.000 proizvedenih primjeraka. Karoserija od stakloplastike sada je za masivno podvozje učvršćena sa samo osam kopči, s vrlo jednostavnom mogučnošću demontaže. Corvette je 1961. došla do četvrte evolucijske etape u prvoj generaciji.
Bill Mitchell inspiriran vlastitim prototipom XP-700 dodao je novi „glatki“ izgled straga, koji će uskoro dobiti i Sting Ray. Sprijeda također moderniji i još agresivniji izgled podržan i najjačim motorom do tada. V8 sa direktnim ubrizgavanjem davao je čak 315 KS. Bio je to ujedno prve generacije Corvete C 1 nakon svega 69.015 proizvedenih primjeraka do 1962. Malo, ali bio je to tek zalog za bolju budućnost koja je tek bila pred Corvette!
