Situacija uobičajena, dogodi se prometna nesreća. Prvo što vam proleti kroz glavu je, dobro sam a i nisam kriv. Stali ste, uz propisane mjere sigurnosti izlazite iz vozila, drugi vozač također, gledate se, širite oči, širite ruke, idete jedan prema drugom. Onaj koji iz prve, sam zna da je kriv za nesreću, izriče riječi kojima traži oprost, eto dogodilo se, oprostite, sve je civilizirano, pitomo. Jeste dobro, pita jedna strana, a jeste vi dobro replicira odmah druga. Malo mi se vrti, malo samo udario glavom ili čime već. Malo se zagledaju vozila i šteta na njima. Onda ide uobičajeno pitanje, što ćemo sad, hoćemo se nekako dogovoriti, hoćemo mirno razmijeniti podatke. Dobro, razmijenite podatke. Hoćemo, nećemo zvati policiju? Joj dajte samo da skočim s djetetom do vrtića, dajte da samo skočim do posla. Vi, ionako niste krivi za prometnu nesreću, podatke ste razmijenili s drugom stranom, pristajete. Sve tako neki uobičajen i predvidiv scenarij. Odlazite, stvari ćete rješavati naknadno ionako danas nitko nema vremena na pretek. Međutim, nakon nekog ne odveć dugog proteka vremena, u vama proradi crv sumnje. Kopa vas. Grebe. Možda ste ipak trebali obavijestiti policiju, druga strana koja je odmah i priznala da je kriva za nesreću se ispričala ali odmah i rekla da je udarila primjerice, glavom pri srazu vozila. Ništa strašno, ali ipak. Pitanje je je li bila vezana, možda će u igri biti i kakva trzajna ozljeda. S druge strane što vas se tiče, ionako niste krivi za nesreću. Takvi savjesni kakvi već jeste, za svaki slučaj samovoljno odlazite na policiju i prijavljujete predmetnu prometnu nesreću, dajete sve potrebne podatke. I to bi bilo to!
Tako je mislila i okrivljenica o čijoj odgovornosti za prekršaj je odlučivao Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u predmetu PPž-9372/2021 (Presuda od 5. 4. 2022.). Okrivljenica je bila sudionica u prometnoj nesreći, u kojoj je bilo ozlijeđenih, bila je svjesna da se štetni događaj mora prijaviti policiji. Ubrzo, nakon nastanka štetnog događaja, iako nije bila ni kriva za nastanak prometne nesreće, pristupila je u policijsku postaju kako bi ga prijavila. Jedina, jedina greška „prema njezinom poimanju“ stvari sastojala se u tome što je izišla u susretu vozačici drugog vozila, da samo na kratko pričekaju s obavještavanjem policije i ne ostanu na licu mjesta do dolaska policije, samo dok ona ne povjeri maloljetnu djecu na čuvanju suprugu. Ta jedina greška, i izlazak u susret drugoj strani, zaslužna je što je „ostala kraća“ za novčanu kaznu od 3.000,00 kuna i troškove postupka od 200,00 i naravno podatak u relevantnoj evidenciji da je kažnjavana! Ona naime, nije ostala na mjestu prometne nesreće (u kojoj je bilo povrijeđenih osoba) i proglašena je krivom. Zakon propisuje ne samo novčanu kaznu već je propisana alternativno kazna zatvora u trajanju od 60 dana za vozača motornog vozila koji ne ostane na mjestu prometne nesreće ako je bio sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen. I ne samo to, uz novčanu kaznu u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznu zatvora, zakon propisuje da će se vozaču koji je proglašen krivim za taj prekršaj izreći zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od najmanje 12 mjeseci. Povrh toga vozaču motornog vozila se upisuje i šest negativnih bodova ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za predmetni prekršaj.
Sud je u navedenoj presudi povodom žalbe okrivljenice koja je poricala počinjenje predmetnog prekršaja posebno istakao da njezino ponašanje predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, s obzirom da je za navedeni prekršaj alternativno propisana kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja. Sud je istakao kako je potpuno irelevantno što ona nije skrivila prometnu nesreću, to joj se niti ne stavlja na teret. Irelevantni su, kako sud ukazuje i navodi okrivljenice da joj se ne može staviti na teret da je propustila obavijestiti policiju, budući joj se na teret stavlja da nije ostala na mjestu prometne nesreće, a ta okolnost je neosporna.
Dakle, ne dajte se nagovoriti od druge strane. Ne dajte se nagovoriti ni od koga, čak i ako niste krivi za prometnu nesreću. Zapravo, osobito ako niste krivi za prometnu nesreću, jer zašto biste bili kažnjavani za bilo što, a osobito za napuštanje mjesta nesreće kad već niste krivi za istu. Moguće je da drugoj strani odgvornoj za nesreću i te kako odgovara da se policija ne zove, da se stvari gurnu pod tepih, da se samo udaljite kao ljudi, unatoč činjenici što je možda samo ona povrijeđena. Logika po kojoj je „samo ona ozlijeđena“ i samo ionako „ona odgovorna za nesreću“, pa po sistemu sama pala, sama se ubila, vi krivi niste, nema razloga zvati i čekati policiju s vaše strane. Kao što vidite tome nije tako. Uvijek će netko nešto vidjeti i uočiti, nerijetko i prijaviti.
I nemojte misliti da će zdravstvene ustanove ili liječnik kojem se netko dođe potužiti na ozljedu zadobivenu u prometnoj nesreći riskirati plaćanje novčane kazne, zbog kršenja obveze da tu činjenicu prijave nadležnima.
Ako je zdravstvena ustanova obaviještena o prometnoj nesreći ili je primila na liječenje osobu ozlijeđenu u prometnoj nesreći, dužna je o tome odmah obavijestiti policijsku upravu, odnosno policijsku postaju na čijem se području dogodila prometna nesreća. Zašto bi itko dragovoljno pristao dovesti se u situaciju da plati novčanu kaznu u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura koliko je propisano za se zdravstvenu ustanovu ako tako ne postupi? Novčana kazna predviđena je u iznosu od 190,00 do 660,00 eura i za odgovornu osobu (liječnik) u zdravstvenoj ustanovi i liječnika u privatnoj praksi ako se ogluše o svoju zakonsku obvezu obavještavanja policije.
