Ako mislite da se nešto značajno promijenilo s njemačkim odbijanjem europske tranzicije na samo vozila s nultom emisijom štetnih plinova – varate se. Sintetička goriva uglavnom će biti dostupna vlasnicima skupih sportskih automobila, a mi ostali bit ćemo se prisiljeni snalaziti nakon 2035. godine, kupovati električne automobile, možda vozila na vodik ili unedogled održavati stare benzince i dizelaše.
O ozbiljnosti kojom je EU krenula u tranziciju govori i posljednja odluka koja regulira mnogo toga. Do 2026. punionice za električna vozila trebale bi biti raspoređene na barem svakih 60 kilometara na važnim prometnim osovinama i transeuropskim prometnim mrežama (TEN-T). Rekli bismo, značajnijim autocestama. Prema Europskom parlamentu, punionice za kamione trebale bi biti postavljene na svakih 120 kilometara duž TEN-T cesta do 2028. godine. Do 2031. stanice za vodik trebale bi biti najmanje svakih 200 kilometara. Iznimke su stoga predviđene za vrlo udaljena područja, otoke i ceste s vrlo malo prometa.
Države članice dužne su stvoriti infrastrukturu za punjenje automobila i kombija istim tempom kako raste broj vozila. Plaćanje i informacije o cijeni i performansam punionica također bi se trebale jedinstveno regulirati. Primjerice, cijena na stanicama za punjenje e-automobila mora biti navedena u kilovatsatima i mora biti ponuđeno plaćanje bankovnom karticom.
