Novi svijet autoindustrije razlikuje se od onoga prije dvadesetak godina do neprepoznatljivosti. Tad nitko nije mogao ni sanjati da ćemo o kompaktima govoriti kao o klasi koja nestaje i povlači se pred SUV-ovima. Modeli koji su pred vama, Opel Astra i Honda Civic, možda žive svoje posljednje generacije prije nego što ustupe mjesto nekim povišenim nasljednicima ili automobilima na baterije. Kao dio velikog koncerna Stellantis, Astra ima pristup unificiranoj tehnologiji, podrijetlom iz Peugeota, a Honda Civic je u novu, 11. generaciju, u Europu ušla sa samo jednim motorom, odnosno hibridnim sustavom.
Dva nova modela i dvije potpuno različite dizajnerske ideje. Honda je svoj izduženi približila gotovo limuzinskom obliku karoserije. Reference na prethodni model su vidljive, ali uz jedan važan idejni zaokret. Sve su linije dramatično smirene pa nema onih čudnih oblika sprijeda i straga, koji su polarizirali javnost. Opel je, pak, odlučio igrati po svojoj novoj filozofiji. Astra možda dijeli platformu s Peugeotom 308, ali je po pitanju oblika Opelov proizvod, s prednjim crnim vizorom i geometrijski preciznim linijama, koje naglašavaju njemački DNK. Ne mogu biti različitiji, a opet su u istoj klasi.
Koliko god im interijeri bili različiti, u osnovi prate isti koncept, s tri temeljne forme, digitalnom instrumentnom pločom, ekranom infotainmenta i komandama klima-uređaja. Kod Honde Civic ogroman je iskorak s novim sustavom multimedije i novim softverskim rješenjima koja su osigurala brzinu i preglednost. Do svih se funkcija brzo dolazi i bez pretjeranog čeprkanja po ekranu. Isto vrijedi i za preglednu, čistu instrumentnu ploču. U Hondi su temeljito izmijenili interijer pa su povukli metalnu rešetku po cijeloj širini prednje konzole i u nju integrirali ventilacijske otvore. Efektno rješenje. Velike pohvale idu komforu sjedala i prostranosti, a prtljažnik je tek nešto manji od Astrina. Novi Civic ima 35 mm duži međuosovinski razmak od prethodnika i to se osjeti na stražnjim sjedalima, odnosno rezultira primjerenim komforom za putnike.
Kod Opela stvari su opet posložene njemački jednostavno. Linije interijera su čiste i jednostavne, a tehnologiji je prepušteno da dominira. Upravljanje infotainmentom je također maksimalno pojednostavljeno, kao i uparivanje s mobitelom i Bluetooth funkcije. Možda je manje topline nego u Civicovoj unutrašnjosti, ali sve funkcionira besprijekorno. Odnosi se to i na sjajna Opelova AGR sjedala, koja su nažalost nadoplata, ali ako možete, priuštite ih si jer vrijede svake kune, oprostite, eura. Pogotovo ako ste često na putovanjima i puno koristite automobil. Njihova ergonomija i udobnost zaslužuju sve pohvale. Astra ima nešto manje mjesta na stražnjoj klupi nego Civic, ali opet bi trebalo biti dovoljno prostora za četiri odrasle osobe. Također, prtljažnik ima niži prag i pristupačniji je nego kod Civica.
Idemo na tren ponude motora i vožnje, a tu je Hondina europska ponuda spala na jedno slovo, do dolaska sportskog Type R-a, koji će se u Hrvatskoj moći izbrojiti prstima jedne ruke. Dakle, u ponudi je samo jedan hibrid baziran na dvolitrenom benzincu s Atkinsonovim ciklusom rada i dva elektromotora. Odmah moramo naglasiti da se u ovom siromaštvu ponude iza jedinog ponuđenog modela krije jedan od trenutačno najboljih hibridnih sustava na tržištu. Ciklusi rada samo na struju su maksimalno produženi, efikasnost je očigledno izvrsna, pa ćete se u gradskim gužvama često probijati s isključenim benzincem i minimalnom potrošnjom goriva. Tijekom snažnih ubrzanja javlja se benzinac kao generator koji pokreće elektromotore, a na autocesti radi samo on. Svih 184 KS se osjeti, ubrzanja su moćna, a održavanje visoke putne brzine na autocestama je prirodni proces za ovaj sustav. U mješovitoj vožnji, u praksi Civic troši malo više od pet litara goriva (do 5,5 l) što je doista izvrsno. Čak je i CVT mjenjač programiran tako da ‘glumi’ rad klasičnog automatika pa fingira mijenjanje stupnjeva prijenosa. Sve ovo je japansko inženjerstvo na najvišoj mogućoj razini. Na kraju, Civic je i malo tvrđi od Astre, ali je u ovom trenutku jedan od dinamički najboljih automobila u klasi, s velikom preciznošću u upravljanju i sportskim ugođajem koji prati mnoge Hondine modele. U gradu je okretan, tiho upija neravnine, ali s druge strane malo je bučniji prilikom snažnijeg dodavanja gasa i pri brzinama iznad 110 km/h na autocesti. Ne može sve biti apsolutno savršeno.
Opel Astra je bliža prosječnim kompaktima kakvih je puno na cesti (Toyota Corolla, Citroen C4, Fiat Tipo…). Naime, ona balansira između komfora i stabilnosti u vožnji. Očigledno je procjena Opelovih direktora da kupcima treba dati jedno i drugo, igrajući nauštrb sportske direktnosti, odnosno tvrđeg ovjesa. U vožnji joj nećete pronaći nijednu zamjerku, čak je i nešto tiša od Honde. Na upravljaču je nešto manje finog osjećaja nego kod Honde, ali to je jasna direkcija koju su zauzeli u Opelu – pokušati zahvatiti što širu publiku, koja će prije svega cijeniti udobnost i sigurnost. Opremljena 1,2-litrenim trocilindričnim benzincem sa 130 KS i osamstupanjskim automatskim mjenjačem, Opel Astra ima jedan od najboljih aduta na tržištu, odnosno jedan od najpotentnijih malih motora, koji se već dokazao u brojnim Peugeotima i Citroenima. Dovoljno dinamičan, a i štedljiv (prosjek 6-6,5 litara), ovaj motor je jedan od najboljih u klasi. Osim njega, tu je i slabija verzija sa 110 KS (koja je još ekonomičnija), a tu je i 1,5-litreni dizelaš. Za one koji žele još više, tu su i dva plug-in hibrida sa 180 i 225 KS, ali zbog cijene će sigurno biti popularnije konvencionalne verzije.
Idemo na zaključak – Honda će si s ograničenom ponudom sigurno reducirati publiku u Hrvatskoj, iako su cijene korektne za hibridni sustav. Svakako treba napomenuti da je Civic sjajno složen automobil u kojem će posebno utočište pronaći vozači koji vole – vožnju, a pritom treba spomenuti i minimalnu potrošnju goriva. Kod Opela, pak, vidi se veliki napredak u odnosu na prethodnu generaciju. Astra je moderan kompakt s velikom ponudom motora, a tu je karavan, za dodatnu praktičnost. Cijene su korektne, jedino je šteta što nema neke pristupačnije početne verzije, na koje nas je Opel s generacijama dosadašnjih Astri priviknuo.
Cijene Opel Astre kreću se od 24.701 do 57.712 eura, a Civica od 36.490 do 42.490 eura.
