Premda to nije neka novotarija vozače znaju preneraziti prometni znakovi s kojima se ne susreću svakog dana. Ukoliko ih izbezumi prometni znak kako li ih tek može izbezumiti izostanak ideje što bi uopće trebalo u svojstvu vozača činiti kada ga se ugleda. Još ako na znaku ne piše koliko ograničenje brzine on zahtjeva, eto problema. Dakle, ugleda se prometni znak na koji se ne nailaze svakodnevno. Što kada se iz prve ne zna ni što on znači ni što treba činiti, nakon što ga se spazi! To neznanje, odnosno neusklađenje vozačkog postupanja s postavljenim prometnim znakom može biti ekstremno skupo i rezultirati teškim posljedicama. Skuplje od ljudskog života nema!
Zona smirenog prometa! Nije to nikakva svježa novotarija, ali brojni se vozači s tim pojmom od polaganja vozačkog ispita nikada više nisu susreli, a ni sam prometni znak nisu viđali odveć često. Za te i takve treba ponoviti gradivo, osvježiti ga i zornim primjerom ukazati što se može dogoditi kada forma ne prati sadržaj! Kada postupanje vozača ne prati prometni znak. Zona smirenog prometa je područje u naselju obilježeno propisanim prometnim znakom u kojem se vozila ne smiju kretati brzinom većom od brzine hoda pješaka i u kojem je dječja igra svugdje dopuštena! No na samom znaku nema posebno istaknutog ograničenja brzine! Treba znati što taj znak znači i kakvu brzinu zahtjeva, brzinu hoda pješaka!
Navodno je prosječna brzina pješaka ukoliko se govori o odrasloj zdravoj osobi koja se ne žuri krećući se kroz poznato područje 5 km/h. Naravno da brzina ovisi o brojnim čimbenicima primarno o dobi te tjelesnoj kondiciji i zdravlju pješaka, dakle plus minus, to bi bilo to!
Zona smirenog prometa, to je zona u kojoj vrijede pravila posve različita od onih uobičajenih pa i očekivanih! Tu se na prometnici treba ali i mora očekivati ono što je inače na njoj „zabranjeno“! Zakon kao pravilo navodi kako je „na kolniku zabranjeno igranje i/ili vožnja pomoćnim pješačkim sredstvima“. Ponovimo što kaže za zonu smirenog prometa to je područje u naselju obilježeno propisanim prometnim znakom, u kojem se vozila ne smiju kretati brzinom većom od brzine hoda pješaka i u kojem je dječja igra svugdje dopuštena, Pazite dobro, dječja igra je svugdje dopuštena!
Nadalje, opće zakonsko pravilo kaže da se brzina kretanja vozila na cesti uz normalne prometne uvjete ne smije se ograničiti ispod 30 km na sat. U zoni smirenog prometa traži se brzina hoda pješaka!
Nemojte odmahivati rukom, kao da vam se ukazuje na očito, jer kako drugačije voziti u zoni smirenog prometa već krajnje oprezno. Oprezno na kvadrat! Krajnje sporo, brzinom ljudskog hoda i očekivati ne samo zaigranu djecu, već dječju igru u toj zoni, a djeca se igraju i čučeći i trčeći i skačući! Dječja igra, pa bili ste dijete svojedobno znate da je dječja mašta neiscrpna i seže daleko.
U kojoj mjeri je ovo bitno govori i činjenica da se ne samo u zonama smirenog prometa ne vozi brzinom kako to propis nalaže već se tu i gine. Stradavaju pješaci zbog neprilagođene brzine, zbog nepoštivanja obveza koje bi za vozače trebale proizaći iz samog pogleda na prometni znak. Kako bi stvar bila još gora nastoji se na pješake u zoni smirenog prometa prebaciti i dio odgovornosti za njihovu vlastitu pogibiju jer nisu dovoljno pažnje obratili na vozila koja se kreću višestruko većom brzinom od dopuštene. Zona smirenog prometa, prostor je u kojem vrijede posebna pravila za vozila! Pješaci se tu osjećaju slobodnijima i doista imaju bar zakonsko pravo osjećati se zaštićenijima, ležernijima. Osjećaj ih može prevariti.
Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu 341/2018-2 (presuda i rješenje od 1. ožujka 2022.) bavio se postojanjem, odnosno nepostojanjem doprinosa pješakinje za prometnu nesreću u kojoj je ona smrtno stradala i to upravo u zoni smirenog prometa pri prelasku kolnika na udaljenosti 1 metra od obilježenog pješačkog prijelaza.
U takvoj situaciji postavilo se pitanje je li pješakinja imala osnove očekivati da će se vozilo u zoni smirenog prometa zaustaviti pred pješačkim prijelazom. Bitno je uzeti u obzir da je u trenutku naleta vozila na pješakinju u visokoj životnoj dobi od 83 godine, vozilo od mjesta naleta bilo udaljeno 15 metara iz čega proizlazi da je ona već bila poduzela par koraka u nakani prelaska preko pješačkog prijelaza. I ne samo to vozač koji ju je usmrtio svojim vozilom kretao se brzinom od 47 km/h, što će reći oko 6 puta većom brzinom od dopuštene u zoni smirenog prometa. Je li vozač znao za potrebu upravljanja vozilom brzinom koja ne prelazi brzinu hoda pješaka? Je li znao da se nalazi u zoni smirenog prometa, je li znao što znači prometni znak kojom je zona bila obilježena Možda mu se 47 km/h činilo dovoljno sporom vožnjom? Možda!
Prigovor koji je u postupku iznošen i kojim se nastojalo prebaciti dio odgovornosti za prometnu nesreću sa smrtnim ishodom na samu poginulu pješakinju u bitnom se sastojao u navodu da je ona „mogla uočiti vozilo“, odnosno da je doprinijela nastanku štetnog događaja zato što „prilikom prelaska kolnika nije obratila dužnu pažnju na vozilo i brzinu tog vozila“.
Vrhovni sud Republike Hrvatske nije bio takvog stava. Naprotiv utvrđena je pravilnost zaključka drugostupanjskog suda o nepostojanju doprinosa pješakinje za prometnu nesreću u kojoj je stradala. Prema stavu Vrhovnog suda okolnost što je ona mogla uočiti vozilo koje nailazi ne može se uzeti kao njen doprinos štetnom događaju s obzirom na to ta da je riječ o prelasku kolnika na udaljenosti 1 m od obilježenog pješačkog prijelaza u zoni smirenog prometa, koji je započela kad se vozilo nalazilo na udaljenosti od oko 15 metara. Sud posebno ističe kako pri tom nije istrčala na cestu već je postupila kao svaki prosječni pješak budući je realno mogla očekivati zaustavljanje osobnog automobila. Tim više što je u zoni smirenog prometa prema nalazu vještaka dopušteno kretanja vozila u brzini kretanja pješaka 6-7 km/h, Vozilo koje ju je usmrtilo se kretalo oko 6 puta većom brzinom (47 km/h) pri čemu nije poduzeta radnja kočenja ili izmicanja tj. potpuno je izostala primjerena, očekivana i uobičajena reakcija. Ne, nije prema stavu Vrhovnog suda bilo doprinosa pješakinje njezinoj vlastitoj pogibiji, odnosno prometnoj nesreći u kojoj je smrtno stradala
Zona smirenog prometa mora biti obilježena prometnim znakom. Nema svojevoljnog ni samovoljnog ni proglašavanja ni tretiranja nekog prostora kao zone smirenog prometa. Mora, baš mora biti obilježena prometnim znakom. Što vrijedi kad neki vozači blage veze nemaju što bi on morao značiti ni kakvo se ponašanje od vozača očekuje, nakon što ga se ugleda. Ne zna se je li gore nepoznavanje točnog značenja odnosnog znaka ili neusklađivanje vožnje sa onim što se tim prometnim znakom zahtjeva. Značenje prometnih znakova, posve sigurno nije materija na koju se može i smije zaboraviti u trenu kad se iziđe iz auto škole s vozačkom u rukama! Zaborav lekcija iz fizike, kemije, povijesti nikada ne može biti u toj mjeri tragičan kao što može biti onaj koji se tiče zaborava značenja prometnih znakova, ma što mnogi mislili o tome. Tu se traži reakcija u trenu, nema vremena za baciti oko u internetske tražilice, niti konzultacije sa znalcima.
