Kad je riječ o osiguranju automobila, to je termin koji se prvenstveno podvodi pod pojam troška onog koji ga trebaju platiti i to tegobnog. Svi dakako razlikuju ono koje se mora i ono koje se ne mora, ali itekako dobro dođe. Obvezno i kasko osiguranje vozila. Kad se dogodi prometna nesreća, kad se dogodi kakva šteta onda se uz problematiku osiguranja automobila i police osiguranja otvara čitav niz pitanja i potpitanja koja za cilj imaju polučenje samo jednog jedinog odgovora, kako što jednostavnije doći do odštete po osnovi police osiguranja. Postupak, papirologija, rokovi, iznosi, namirenje, što i kako? Tada se nerijetko po prvi puta otkriva i u kojoj mjeri iza polic stoji čitav niz propisa i općih uvjete koje je potrebno poznavati radi ostvarenja svojih prava.
Jedan od tih propisa je i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, kojim se između ostalog regulira i osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila za štete nanesene trećim osobama. Riječ je o onom dakle, obveznom osiguranju vozila! Za neosigurana vozila koja se koriste u prometu, plaćaju se kazne. Nemojte to zaboraviti a bez obaveznog osiguranja, nema ni tehničkog pregleda, ni valjane prometne tj. njezinog produženja!
Zakon o obveznim osiguranjima u prometu doživjet će promjene, izmjene i dopune. Na vidiku su! Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u javnoj je raspravi. Preciznije upućen je u javnu raspravu od 3. 5. 2023. – 3. 6. 2023. Nakon toga izmjene i dopune idu prema Vladi Republike Hrvatske a zatim prema Hrvatskom saboru.
Što se mijenja, što nam se novo sprema u obveznim osiguranjima u prometu? Ukoliko je suditi prema tekstu upućenom u javnu raspravu evidentno je kako hvatamo priključak prema Europi, implementiraju se izmjene direktiva EU. Uvodi se u igru automatizirano vozilo i obvezno osiguranje automatiziranih vozila. Međutim, kako je automatizirano vozilo većini smrtnika apstrakcija, treba istaknuti kako stižu i novosti koje se tiču prizemnijih tema. Većini je poznato postojanje počeknog roka. Počekni rok je razdoblje od najviše 30 dana nakon isteka ugovora o osiguranju u kojem se prava i dužnosti produžuju. Aktualni zakon je tako ostavio na slobodnu volju osiguravajućim kućama da odrede koliki je počekni rok, ali najviše 30 dana. Diskreciono pravo, određuje kako tko hoće u zakonskim okvirima, a taj se kreće od jednog do tridesetog dana! Tako ako vozač hoće znati koliko mu vrijedi osigurateljno pokriće nakon isteka police obveznog osiguranja, mora pogledati u uvjete svoga osiguratelja, kako ga činjenica da nije pokriven osiguranjem ne bi jako neugodno šokirala! Naime, neke osiguravajuće kuće odredile su 10 dana, neke 5, neke 1, neke 15. Bitno da su u odobrenom rasponu do najviše 30 dana. Pa vi znajte! Nije da se svi slamaju od čitanja omiljenog štiva, uvjeta osiguratelja. Toj se praksi, slobodnog kreiranja počeknog roka novim zakonskim izmjenama želi stati na kraj. Uvodi se jedinstven počekni rok od 15 dana! Nema više davanja osiguravajućim društvima na slobodnu volju da ga određuju.
Vezano uz ono što sve kojima se „šteta dogodi“ zanima najviše, valja reći da bi se sukladno najavljenim izmjenama propisalo da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete, odnosno nesporni iznos naknade štete kao predujam u roku 7 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva.
Ima još nešto što bi mnoge oštećene u prometnoj nesreći moglo oduševiti, nešto što do sada nije postojalo, a to je da oštećena osoba u postupku pred odgovornim osigurateljem ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka, a u slučaju prometne nesreće nastale upotrebom vozila i ponudu servisne radionice za popravak štete, a koje je osobno izabrala. Osobno odabrala! Prilažete nalaz i mišljenje, odnosno ponudu onog koga ste vi odabrali. Vi birate, toga do sada u zakonu bilo nije!
Što je još bitno vezano uz „nove pojmove“, konkretno osobna prijevozna sredstva koja nisu razvrstana ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima. Dakle, izmjenama i dopunama zakona se propisuje izrijekom isključenje obveze osiguranja od automobilske odgovornosti za pojedine vrste vozila i to za osobna prijevozna sredstava koja nisu razvrstana ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg mjesta, čiji radni obujam motora nije veći od 25 cm³ ili čija trajna snaga elektromotora nije jača od 0,6 kW i koje na ravnoj cesti ne može razviti brzinu veću od 25 km/h, odnosno čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 25 km/h, koja ne podliježu obvezi tehničkog pregleda i izdavanja prometne dozvole, i to: vozilo koje se može samo uravnotežiti, monocikl s motornim ili električnim pogonom, romobil s motornim ili električnim pogonom. Naime, za ta vozila nije uspostavljen sustav koji bi omogućavao kontrolu je li ugovor o osiguranju uistinu sklopljen, a kakav sustav postoji u pogledu vozila koja podliježu obvezi registracije i izdavanja prometne dozvole. Međutim, u izmjene dopune zakona implementirana je mogućnost oštećenika da naknadu štete koja je uzrokovana ovakvim vozilima potražuje od Garancijskog fonda. To je isti onaj fond iz kojeg se trenutno izvršavaju obveze po osnovi primjerice šteta nastalih od neosiguranih prijevoznih sredstava ili šteta nastalih zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja nastalih na teritoriju RH od nepoznatih prijevoznih sredstava.
To je ono što u bitnom sadrži Nacrt koji se nalazi u javnoj raspravi. Kakve ga sve dorade, izmjene i dopune još čekaju na putu do izglasavanja u Hrvatskom saboru, što će biti još uneseno, a što „izbačeno“ iz teksta koji je upućen u javnu raspravu, vidjet ćemo! Na kraju je ionako samo, jedino i isključivo relevantno ono što se izglasa i objavi u Narodnim novinama.
