Renault vraća model 5 i uskoro će biti dostupan kao električni automobil. Također, umjesto legendarnog modela Renault 5 Turbo, sportska verzija dolazit će pod markom Alpine. No kako je sve počelo? Kako je nastao legendarni Renault 5 Turbo? Model koji je osmislio Jean Terramorsi i konstruirao Yves Legal razvijen je posebno za relije. Terramosi i Legal u tu su svrhu konstruirali i patentirali 400 modela za cestovnu uporabu. Prvi konceptni model Renaulta 5 Turbo predstavljen je na Pariškom salonu automobila 1978., a model koji je krenuo u serijsku proizvodnju predstavljen je 1980. godine na sajmu automobila u Bruxellesu. Osvanuo je na brojnim naslovnicama zahvaljujući smještanju motora straga u sredini i širokim kotačima koje uokviruju još širi stražnji blatobrani. Svojim zapanjujućim izgledom ostavljao je dojam Renaulta 5 na steroidima.
Proizveden u Alpineovoj tvornici u Dieppeu (ukupno 4857 primjeraka), ubrzo je pronašao ciljanu publiku – one koji su spremni ukrotiti njegovih 160, smješten straga u sredini. Premda je ovaj model isprva bio opremljen aluminijskim vratima i krovom te novom dizajnerskom unutrašnjošću, od 1983. dostupan je u inačici Turbo 2 koja zadržava tehničke karakteristike, ali ne i dizajn svojeg prethodnika; uređenje unutrašnjosti preuzeto je iz modela Renault 5 Alpine Turbo, a aluminijski dijelovi karoserije promijenjeni su kako bi se snizila cijena.
Natjecateljski bolid vozili su slavni vozači relija kao što su Didier Auriol, Francois Chatriot, Dominique Meyer, Joaquim Moutinho, Bruno Saby, Carlos Sainz, Alain Serpaggi, Jean-Luc Thérier i mnogi drugi, a Jean Rangotti proslavio ga je na reli utrkama diljem svijeta.
Evo kratke povijesti Renaulta 5 Turbo i njegovih trkaćih inačica. Renault 5 Turbo bio je prava perjanica modela Renault 5, predstavljenog 1972. i već tada dostupnog u deset inačica. Cilj je bio ostvariti njegov puni potencijal u pogledu voznih osobina i snage. Pokretan je motorom obujma 1397 cm3 i najveće snage 116 kW (160 KS) pri 6400 o/min, temeljenom na motoru koji je pokretao Renault 5 Alpine. Garrettov T3 turbopunjač imao je maksimalan pritisak od 860 g/cm2. Razvijan je s namjerom sudjelovanja u automobilističkim sportovima jer se Renault želio vratiti međunarodnim reli utrkama s vozilom koje bi konkuriralo u samom vrhu. Po prvi su puta momčadi učinile upravo suprotno od uobičajenog. Renault 5 Turbo prvenstveno je razvijen kao trkaći automobil, a tek su nakon toga odlučili proizvesti serijsku inačicu u kojoj će iskoristiti sve što su inženjeri naučili sudjelovanjem u automobilističkim sportovima. Za razliku od serijskih modela Renaulta 5 s prednjim pogonom, Renault 5 Turbo imao je stražnji pogon koji mu je osiguravao maksimalno prianjanje.
S Jeanom Ragnottijem za upravljačem, natjecateljski Renault 5 Turbo osvojio je Reli Monte Carlo 1981. i brojne druge relije. Renault Turbo Elf Europa Cup prva je svjetska utrka automobila jedne marke pokretanih motorom s turbopunjačem. Na ovom su se natjecanju amaterski vozači natjecali s proslavljenim prvacima za upravljačima automobila koji su tek neznatno izmijenjeni u odnosu na serijske.
Kada je 1980. Renault 5 Turbo stigao na tržište, bilo je jasno da je riječ o novoj perjanici marke čija je strast prema automobilističkim sportovima utkana u njegov DNK. ‘Bombica’ je ispunila očekivanja. U siječnju 1981. osvojila je Reli Monte Carlo s Ragnottijem i Andrijém za upravljačem. Tri mjeseca kasnije započeo je Renault Turbo Elf Europa Cup koji je zamijenio Renault 5 Elf Europa Cup. Natjecanje automobila jedne marke pokretanih motorom s turbopunjačem sastojalo se od 12 utrka. Sedam utrka služilo je kao priprema za sudjelovanje u Velikoj nagradi F1, dok je jedna utrka služila i kao priprema za natjecanje 24 sata Le Mansa. Svaku utrku Renaulta 5 Turbo pratilo je od 80.000 do 100.000 gledatelja! Budući da je bila riječ o vozilu serijske proizvodnje koje nije nosilo velike troškove, amaterski vozači iskoristili su priliku za odmjeravanje snaga s profesionalnim vozačima kao što su Jean Ragnotti i Walter Rohrl. Ragnotti je osvojio drugo mjesto u sezoni 1981., nizao pobjede u Nürburgringu, Monacu i Dijonu te ostvario brojne plasmane na pobjedničkom postolju.
Osim serijske, Renault 5 Turbo ponuđen je i u nekoliko trkaćih inačica. Prva takva inačica u skladu s propisima Grupe B nazvana je Tour de Cors” u čast Ragnottijeve pobjede na tom reliju. Trkaća inačica Grupe B, nazvana Tour de Corse, proizvedena je za sezonu 1983. te je u inačici za privatne momčadi razvijala 285 KS. Originalni Renault 5 Turbo Tour de Corse krasile su boje bolida francuskog vozača Alaina Serpaggija (sudionik Francuskog prvenstva u reliju od 1983. do 1985. i prvak Francuskog prvenstva u reliju D2 1985.).
Maxi, zadnja inačica Renaulta 5 Turbo, uspješno se nosila u Svjetskom prvenstvu u reliju s konkurentima koji su imali pogon na sve kotače. Beskompromisno sportsko vozilo Renault 5 Turbo, predstavljeno 1978., prošlo je dalek put od svojih početaka kao osobno vozilo. Njegov motor snage 160 KS, smješten straga u sredini, dao je naslutiti da bi buduće trkaće inačice mogle ostvariti dotad neviđen uspjeh. Maxi je bio posljednji član te sportske dinastije. Novi propisi Grupe B iz 1983. dopuštali su ugradnju pogona na sva četiri kotača. To je značilo da je pred njim velik izazov jer je imao samo stražnji pogon. Znatno su poboljšana aerodinamička svojstva vozila koje je, na kraju krajeva, poprilično četvrtasta kutija. Prilagođeni su spojleri i usisnici te su ugrađeni laki dijelovi od ugljičnih vlakana. Karoserija je bila ojačana, ovjesi prilagođeni, a novi snažniji motor razvijao je do 350 KS. Zbog toga ostaje zapamćeno kao najbrže reli vozilo s pogonom na dva kotača koje je u rukama Jeana Ragnottija ostvarilo impresivne pobjede na relijima Tour de Corse i Tour de France.
