Nekada je na automobilskom tržištu vladala uređena situacija: automobili su se dijelili na udobne limunzine za vožnju cestama i purističke terence za vožnju bespućima. Vožnja asfaltom u tim rustikalnim terencima za vozača je bilo sve osim zabavnog doživljaja. Stvari je promijenio Opel 1991. predstavljanjem svog rekreacijskog vozila s pogonom na sve kotače imenovanog Frontera (španjolska riječ za granicu). Bilo je to vozilo prilagođeno potrebama kupaca devedesetih godina, a koji su cijenili slobodno vrijeme, bili sportski aktivni i željeli su vozilo višestruke iskoristivosti. Zapravo, u ovom slučaju Opel je predstavio dva sasvim različita koncepta.
Kompaktna Opel Frontera Sport sa skraćenim osovinskim razmakom predstavljala je ono što danas nazivamo SUV-om, dok je verzija sa petora vrata i dužim osovinskim razmakom prethodnik aktualnih off road limuzina. Opel je predstavljanjem Frontere zapravo započeo automobilsku revoluciju u segmentu 4×4 vozila s cestovnim manirima koja je danas svjetski trend na automobilskom tržištu. U pozadini ovog uspješnog SUV prvijenca krije se zapravo suradnja unutar General Motorsovih podružnica. Isuzu je bio tada dio GM-ova portfelja kao i Opel, a japanski proizvođač je u off road segmentu već imao bogatu tradiciju započetu 1981. Frontera je bila europski klon modela Isuzu Amigo (kraća Frontera) i Isuzu Rodeo (duža karoserijska verzija Frontere).
Europeizaciju je proveo internacionalni tim inženjera, a proizvodnja se odvijala u tvrtki IBC Vehicles u britanskom Lutonu, gdje danas Opel producira Vivaro i Zafira Life modele. Ovaj British made model karoserijom i mehanikom sa znakom Opela/Vauxhalla u potpunosti je odgovarao japanskim blizancima, a za potrebe europskog tržišta Opel je iskoristio tek svoje motore. U kraću Fronteru Sport ugrađen je tako 2,0 l benzinac sa 115 KS, dok je za dužu bio na raspolaganju 2,4 l sa 125 KS poznat iz Omege i 2,3 litarski turbodizel sa 100 KS. Važno je napomenuti da su oba benzinca već tada imala trostazne katalizatore. Po pitanju prijenosa snage vozaču je na raspolaganju bio petstupanjski ručni mjenjač, a Frontera je primarno koristila stražnji pogon uz i mogućnost prebacivanja u 4×4 mod te korištenje redukcije. Za izmjenu vrste pogona Fronteru je trebalo prethodno zaustaviti na mjestu!
Frontera je još koristila klasičnu šasiju u obliku ljestava koja je nosila podvozje sa motorom. Na šasiju je učvršćena karoserija koja je počivala na posebnim gumenim podloškama kako bi se izolirala buka i vibracije. Takav sistem odgovarao je i lakšem servisnom pristupu pri održavanju vozila. Opel je 90 posto karoserije zaštitio cinčanjem sa obje strane, a sama karoserija prošla je proces zaštite od korozije u čak deset stupnjeva. Posebnim postupcima zaštićena je i šasija, a još je ugrađen i cijeli niz plastičnih dijelova kako bi se podvozje zaštitilo od mehaničkih oštećenja. Sport verzija Frontere Soft top imala je i dodatnu atraktivnost zahvaljujući sklopivom platnenom krovu iznad drugog reda sjedišta pa ste tako dobili na raspolaganje i svojevrstan pick up. Straga se ovdje mogao dodati i hard top za zimsko razdoblje. Instrumentarij je ipak ostao od Isuzua, ali su obloge vratiju i sjedišta bila domaći proizvod tako da se vozač ipak osjećao kao Opel Fahrer.
O uspjehu novog SUV koncepta govori činjenica da je Frontera proglašena u Njemačkoj off road modelom godine 1991. i 1992., a 1993. i 1994. Frontera je bio najprodavaniji off road model u Europi s njemačkom kao najvećim tržištem. Više od 320.000 primjeraka je registirano! Premda je samo ime Frontera sugeriralo na granicu, njezin uspjeh porušio je europske granice svojim prodajnim uspjehom i činjenicom da je započeo novi europski trend u auto industriji.
U jesen 1998. Opel je lansirao drugu generaciju Frontere s novom 16V tehnologijom kod motora među kojima je na raspolaganju 2,2 litreni dizelski motor s izravnim ubrizgavanjem te dva nova benzinca 3,2 litarski V6 (iz portfelja Isuzua) i 2,2 16V. Redizajnirani terenac sada je aerodinamičnije vanjske forme uz daljnje poboljšanje držanja i udobnosti na cesti te veću sigurnost. Najveća novost ipak je elektronički sustav No Stop 4×4 u svim inačicama modela, a koji sada vozaču omogućuje da bez zaustavljanja prebacuje između stražnjeg i pogona na sva četiri kotača.
Frontera je na tržištu opstala do 2003. godine, a do dolaska zamjenske Antare trebalo je još tri daljnje godine. Danas je prvi Opelov terenac i službeno uvršten među klasike pa požurite s nabavkom praoca europskih SUV-ova dok ih još ima dovoljno na tržištu i dok su povoljni.
